mon-kmerski jezici, jedna od primarnih grana austroazijske jezične porodice (drugu granu tvore jezici munda u Indiji). Govore se u jugoistočnoj Aziji, osobito u Kambodži, Mjanmaru, Vijetnamu i Tajlandu. Dijele se na nikobarske jezike (na Nikobarskom otočju, koje je pod suverenitetom Indije), sjeverne (među kojima se ističe khasi u Assamu u Indiji), istočne (npr. kmerski u Kambodži i bahnarski u Vijetnamu), jezike vijet-muong (npr. vijetnamski), aslijske (nekoliko malih jezika u kontinentalnom dijelu Malezije), te monske jezike. Monski je jezik bio jezikom drevne civilizacije Tajlanda prije no što su onamo sa sjevera pristigli govornici tajskoga. Za razliku od većine drugih jezika jugoistočne Azije, mon-kmerski jezici obično nemaju tonove, ili su oni u njima uvedeni pod utjecajem susjednih jezika (npr. u vijetnamskome); većinom su prefiksalni, a najčešći je poredak sintaktičkih kategorija S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt).
