mesdžid (tur. mescid < arap. masğid: gdje se pada ničice), u širem smislu, svako mjesto gdje se klanja, tj. hram, svetilište; u užem smislu, manja muslimanska bogomolja bez minbera (obično i bez minareta), u kojoj se ne obavlja džuma (podnevna molitva petkom) ni bajramski namaz. Od riječi mesdžid nastale su varijante mečet i mečit, te riječ mošeja, koja je u hrvatski jezik došla sa Zapada.
