lozanska škola

lozanska škola, pravac ekonomske misli koji je potkraj XIX. stoljeća utemeljio L. Walras na Sveučilištu u Lausannei. On razvija primjenu matematičkih metoda u ekonomskoj analizi, posebice u teorijskoj razradbi opće ekonomske ravnoteže kao kompleksa uzajamnih ovisnosti koji opisuje sustavom simultanih jednadžbi. Osim Walrasa značajno mjesto ima i V. Pareto, a među njihovim sljedbenicima ističu se M. Pantaleoni, E. Barone, G. Cassel, i u novije vrijeme Erich Schneider. Svojim istraživanjima problema cijena i ravnoteže bez tržišta postavili su temelje »čiste teorije socijalističke ekonomije«, što je poslije poslužilo kao osnova teorijskoga rada tzv. liberalno-socijalističke škole u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.