liječenje ili terapija (grč. ϑεραπεία: liječenje), sustavan postupak liječnika ili veterinara u nastojanju da ukloni bolest i sve njezine pojave, odn. promjene u organizmu. Svrha je općega liječenja ojačati obrambene snage organizma (npr. mirovanjem, krepkom prehranom, svježim zrakom i dr.), a specifično liječenje usmjeruje se prema određenoj bolesti. Osnovna je težnja liječenja uklanjanje uzroka bolesti (kauzalno liječenje), a ako to nije moguće, odn. kada uzrok bolesti nije poznat, ublažavanje ili suzbijanje bolesnih pojava, simptoma (simptomatsko liječenje). Liječenje može biti radikalno, kada se npr. kirurškim zahvatom uklanja bolesno tkivo ili organ, ili palijativno, kada se samo ublažuju bolesnikove tegobe, uklanja izravna opasnost po život te time omogućuje da bolesnik sam svlada bolest i tako očuva cjelovitost svojega organizma (konzervativno liječenje). – Prema sredstvima i metodama koje se primjenjuju, liječenje može biti medikamentno (→ lijekovi; farmakoterapija; kemoterapija) ili kirurško (operativno). Daljnje su terapijske mjere posebna prehrana (→ dijeta), primjena različitih oblika fizikalne energije, napose električne, svjetlosne i mehaničke (→ fizikalna terapija), ozračivanje zrakama različite valne duljine (→ aktinoterapija; radioterapija) i Sunčevim zrakama (→ helioterapija), djelovanje prirodnih ljekovitih čimbenika (→ balneoterapija; klimatoterapija ili klimatsko liječenje; talasoterapija) te psihoterapija.
