ličnost, razmjerno stabilan oblik ponašanja, navika i tendencija, što ga je neka osoba razvila na temelju naslijeđa, u reakcijama na nagrade i kazne koje je primila tijekom života (H. J. Eysenck). Pojam ličnost u psihologiji različito se tumači ovisno o tome podrazumijeva li se pod pojmom ličnost ukupnost čovjekovih psih. karakteristika, ili pak samo ona svojstva koja se svrstavaju u pojam »karakter«, dakle pretežno čuvstva, motivacije, stajališta (stavovi) i sl. Ali ličnost uvijek znači cjelinu, nju ne možemo »imati manje ili više« (kao npr. inteligenciju, spretnost itd.), već je ona uvijek »nekakva«. Najsloženiji je problem u definiraju ličnosti koliko se ličnost može držati stabilnom čovjekovom karakteristikom. Za to bi bilo potrebno da njezine karakteristke budu vremenski i situacijski postojane, tj. da se u neke osobe ugl. ne mijenjaju, odn. da se u sličnim situacijama očituju na sličan način. Neke karakteristike ličnosti, tj. one koje se ubrajaju u tzv. »temperament«, to zaista jesu (npr. ekstravertiranost, agresivnost, submisivnost). Druga svojstva ličnosti promjenljiva su u situacijama i tijekom vremena (npr. »suosjećajnost«, »poštenje«, »vjernost«, »bezbrižnost« itd.), pa ih je teško u potpunosti pripisati karakteristikama ličnosti (osim pojmu »promjenljive ličnosti«).
