križni put (lat. via crucis, via dolorosa), u Katoličkoj crkvi, pobožnost na spomen Isusove muke; obavlja se tako što se uz molitve i meditaciju obilaze pojedine postaje koje ustaljenim redoslijedom prikazuju pojedine prizore Isusove muke. Križni put ima korijene u pobožnostima IV. i V. st., kada su se u Jeruzalemu častila posebna mjesta Isusove muke; u današnjem obliku razvio se u XII. st., tj. u doba križarskih ratova, a u Europi su ga osobito promicali franjevci; konačni oblik ustalio je u XVIII. st. sv. Leonardo iz Porto Maurizija. Prvotno je to bio niz drvenih križeva, postavljenih u razmacima na unutrašnjim zidovima crkve (7, poslije 14 postaja). Od kasnoga srednjeg vijeka pojedine se postaje izvode u obliku slike, reljefa, kamenih skulptura ili kapelica na prostoru oko crkve ili uz prilazne putove (→ kalvarija). – U novije doba poznat je križni put što ga predvodi papa na Veliki petak u rimskom Koloseju.
