križ (možda dalmatski prema lat. crux, akuzativ cruce/m/: stup, križ, muka ili vjerojatnije preko furlanskoga croz < *crọże < *cruge < lat. cruce/m/).
1. Ukrasni i simbolični znak; sastoji se najčešće od dvaju krakova, koji se sijeku pod pravim kutom. Već se od neolitika pojavljuje u dekorativno-ornamentalnoj i kultno-simboličnoj primjeni (Egipat, Kina, Knos na Kreti). Najrašireniji je oblik križa svastika (crux gammata), simbol sreće i zdravlja; egipatski križ (crux ansata) zapravo je simbol i hijeroglifski ideogram za pojam života; križ u obliku sunčeva kotača simbol je sunca i života. Križ u magiji može biti simbol različitih zvijezda, vjetra, vremena, drveća, ljudi, životinja i dr.
2. U antici je križ (sastavljen od dviju prekriženih greda) bio naprava na koju su se, za kaznu, vješali ili pribijali robovi i zločinci. U rimskom pravu bilo je raspinjanje na križ osobito sramotna, obeščašćujuća kazna za buntovnike i gusare; pod utjecajem kršćanstva ukinuo ju je Konstantin Veliki.
3. U kršćanstvu, najrašireniji i najizrazitiji simbol; kao kultni predmet (znak Isusove muke) javlja se vrlo rano (I–II. st.), kadšto skriven u druge simbole (crux dissimulata) – sidro, grčka slova T, X, P. Od vremena Konstantina Velikoga dolazi do opće primjene križa kao simbola Kristova, osobito u Isusovu grčkom monogramu (→ labarum). U graditeljstvu značenje križa dolazi do izražaja u tlocrtu crkve (na Istoku tzv. grčki križ, na Zapadu latinski križ). Križ se kao kultni predmet (izuzev protestanata) rabi u liturgiji (misa, procesije, sprovodi), nalazi se na oltarima, crkvama, zvonicima, grobovima, raskrižjima. Crkveni dostojanstvenici nose ga na prsima (pectoral), vjernici ga drže u svojim domovima ili časte kao devocionalni predmet. Katolički i pravoslavni vjernici čine znak križa, najkraći oblik kršćanskoga blagoslova »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga«. – Uobičajeno je štovanje križa naklonom.
4. Od najstarijih vremena znak koji ljudi nevješti pisanju bilježe umjesto potpisa na nekom dokumentu.
5. Kod jedrilica i jedrenjaka jarbol.
