kajakaštvo, športsko natjecanja u kajaku (muškarci i žene) i kanuu (samo muškarci) na mirnim i na divljim vodama. Natjecatelji su okrenuti licem u smjeru vožnje i pokreću čamac veslima bez oslonca. Na mirnim vodama u kajaku se sjedi i veslom s dvjema lopaticama naizmjenično vesla s lijeve i desne strane kajaka, dok se u kanuu kleči na jednom koljenu i kanu pokreće veslom s jednom lopaticom. Za održavanje smjera u kajaku postoji kormilo, dok se u kanuu smjer održava posebnom tehnikom zaveslaja. U čamcu su jedan, dva ili četiri natjecatelja (jednosjed, odnosno jednoklek itd.), a utrke su na 200, 500 i 1000 m te u maratonu na 42 km, u kojem ima i dionica gdje se trči s čamcem. Na divljim vodama, na rijekama s brzim vodenim tokom (najmanje 2 m/s), natječe se u spustu i slalomu, kajak nema kormilo, a u kanuu se kleči na oba koljena.
Prvi kajakaški klub osnovan je u Engleskoj 1866., a Međunarodna kajakaška federacija postoji od 1924. Marko Jurinčić donio je 1919. u Zagreb prvi sklopivi kajak, a Hrvatski veslački klub organizirao je 1927. prvu regatu. Hrvatski kajakaški savez osnovan je 1939. u Zagrebu, a njegov rad obnovljen je 1955. Najveći hrvatski uspjesi na mirnim vodama: kanuist Matija Ljubek na OI (1976., 1984) dvije zlatne, srebrna i brončana medalja, na svjetskim prvenstvima 10 medalja (4 zlatne); kajakaš Milan Janić na svjetskim prvenstvima 6 medalja (3 zlatne); kajakaš Ivan Šabjan na svjetskim prvenstvima 3 medalje (jedna zlatna). Na divljim vodama u kanuu Tomislav Crnković bio je među seniorima svjetski prvak, Tomislav Hohnjec europski prvak, dok su u štafetnim utrkama, osim Hohnjeca, svjetski i europski prvaci bili i Emil Milihram, Željko Petrić i Goran Čokor, odnosno europski prvaci Tomislav Lepan i Igor Goić.
