inter vivos [i'~ vi:'vo:s] (lat.), između živih, za života; uvriježena oznaka pravnih poslova koji se obavljaju za života, među živima, kod kojih pravni učinci nastupaju još za života stranaka (npr. prodaja, zamjena, zakup, zajam). Suprotno su tomu pravni poslovi koji se poduzimaju u povodu smrti (mortis causa), kod kojih pravni učinak nastupa tek u slučaju smrti stranke koja je zaključila pravni posao (npr. sastavljanje oporuke).
