glinovite stijene, skupni pojam za detritične taložne stijene. To su: gline, listićave gline (šejl), muljci, prahovci i lapori. U odnosu na veličinu čestica, mogu se razvrstati u dva razreda: prah ili silt, u kojem su čestice veličinskoga raspona od 1/16 do 1/256 mm, i razred gline s česticama sitnijima od 1/256 mm. Uz minerale glina, glinovite stijene mogu sadržavati koloidne tvari, vrlo usitnjeni kremen, karbonatnu prašinu; glinovite stijene postankom su gotovo uvijek vezane za vodu – bilo slatku, brakičnu ili morsku, a obogaćenost na organskom ugljiku i piritu pokazuje da su taložene u anaerobnom okolišu. Glinovite stijene u geološkoj građi Hrvatske manje su zastupljene od karbonatnih stijena; u predjelima sjeverne Hrvatske prevladavaju u sastavu kenozojskih naslaga; u starijim formacijama (paleozoik i trijas Banovine, Gorskoga kotara i Like) glinovite stijene poglavito su zastupljene šejlovima, dok u istarskom i dalmatinskom flišu prevladavaju lapori koji su temeljna sirovina u industriji cementa.
