generatorski plinovi, gorivi plinovi koji se dobivaju rasplinjavanjem čvrstih goriva. Za razliku od destilacijskih plinova, uz koje osim čvrstoga gorivog ostatka (koks, drveni ugljen) nastaju i kapljeviti produkti, rasplinjavanjem sva goriva tvar čvrstoga goriva prelazi u gorivi plin, a ostaju samo mineralni sastojci u obliku pepela ili troske. Rasplinjavanje se provodi uz pomoć zraka, vodene pare ili njihove smjese u plinskom generatoru, pri čemu se dobivaju generatorski (zračni) plin, vodeni plin ili miješani plin.
Generatorski ili zračni plin, smjesa dušika i ugljikova monoksida (CO), nastaje prolaskom zraka kroz stupac užarena goriva (drvo, treset, smeđi, kameni, drveni ugljen, a najčešće koks). Pritom sav ugljik u gorivu, u donjem sloju stupca gdje je zrak u suvišku, izgori u ugljikov dioksid (CO2) uz jako razvijanje topline. Sloj se zagrije na više od 1000 °C, pa se pri toj temperaturi u gornjim slojevima stupca ugljikov dioksid reducira ugljikom u monoksid. Pravilnim omjerom visine stupca čvrstoga goriva i količine zraka postiže se velik udio gorivoga monoksida na račun negorivoga dioksida. Kada se generatorski plin proizvodi iz goriva koja podliježu suhoj destilaciji (drvo, ugljen), plin sadrži u manjoj mjeri i proizvode suhe destilacije, ako se ne podvrgne naknadnoj obradbi u posebnim generatorima. Zbog velikog udjela dušika (iz zraka) toplinska je vrijednost generatorskoga plina niska (oko 3350 do 4600 kJ/m³).
Vodeni plin, smjesa približno jednakih volumnih udjela vodika i ugljikova monoksida, nastaje djelovanjem vodene pare na čvrsto gorivo (najpovoljniji su koks i antracit) užareno na temperaturu višu od 1000 °C. To je kvalitetno gorivo s donjom toplinskom vrijednošću 10 450 do 11 300 kJ/m³. Zbog razmjerno visoke cijene upotrebljavao se uglavnom kada su bile potrebne visoke temperature, a miješao se i s drugim plinovima i služio kao zamjena za gradski plin. Danas se primjenjuje za pripravu sinteznih plinova za dobivanje različitih proizvoda kemijske industrije (benzina, amonijaka, metana, metilnog alkohola i dr.).
Miješani plin, smjesa generatorskog i vodenoga plina, proizvodi se radi iskorištavanja viška topline koju odnose nastali produkti (plin i troska) pri dobivanju generatorskoga plina. Ta se toplina može djelomice iskoristiti postavljanjem plinskoga generatora u neposrednu blizinu peći koja se loži plinom, a potpunije uvođenjem vodene pare u generator zajedno sa zrakom. Time se snižava temperatura generatora i sprječava taljenje troske, a na temperaturi višoj od 1000 °C nastaje s vodenom parom smjesa vodika i ugljikova monoksida koja generatorski plin obogaćuje gorivim sastojcima. Toplinska je vrijednost miješanoga plina 4200 do 6300 kJ/m³. Budući da ulazno čvrsto gorivo i zrak uvijek sadrže i vlagu, a i rešetka generatora hladi se vodom, to je i obični generatorski plin uvijek u većoj ili manjoj mjeri miješani plin.
Miješani i generatorski plin svojedobno su se mnogo upotrebljavali za loženje komornih peći u koksarama i plinarama, peći za taljenje stakla, Siemens-Martinovih peći i dr. U te se svrhe u novije doba sve rjeđe primjenjuju zbog uvođenja novih goriva i tehnologija, a u industrijski razvijenim zemljama praktički više nemaju važnosti.
