fizikalna medicina (prema grč. φυσıϰός: prirodan + medicina) (fizijatrija), grana medicinskih znanosti koja se u dijagnostici, liječenju, rehabilitaciji i profilaksi služi različitim oblicima fizikalne energije (npr. mehaničkom, toplinskom i dr.). Njezini korijeni sežu u daleku prošlost, ali se intenzivno razvila tek u XX. st. i postala temeljem medicinske rehabilitacije. Fizikalna dijagnostika služi se fizikalnim čimbenicima za postavljanje dijagnoze i utvrđivanje stadija bolesti ili posljedica ozljede (npr. klinička procjena funkcijskog stanja lokomotornog sustava, elektrodijagnostika, procjena aktivnosti svakodnevnog života). Fizikalna terapija primjenjuje prirodne i umjetne fizikalne čimbenike u liječenju bolesnih i ozlijeđenih te otvara put funkcionalnom osposobljavanju. Fizikalna profilaksa primjenjuje prirodne i umjetne ljekovite postupke radi jačanja otpornosti organizma, ispravnoga razvoja, napose djece, poboljšanja opće zdravstvene kondicije te prevencije posljedica ozljeda i bolesti.
