evanđelje (kasnolat. evangelium < grč. εὐαγγέλıον: radosna, dobra vijest).
1. U kršćanstvu, Isusovo propovijedanje, navještaj Radosne vijesti o kraljevstvu Božjem; apostolsko naviještanje o Isusu, posebno o njegovoj muci i njegovu uskrsnuću. Isus nije ništa napisao niti je to tražio od svojih učenika. Nekoliko desetljeća poslije napisano je ono jedno evanđelje u četiri različita sastava. Od polovice II. st. ti se spisi nazivaju: »Evanđelje po« Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Nije poznat proces od prakršćanskoga navještaja do pisanog evanđelja; vjerojatno je prije »velikih evanđelja« bilo pokušaja da se zapišu dijelovi predaje o Isusu. Evanđelja su prema namjeri svojih sastavljača svjedočanstva vjere (Iv 20,31). Ona se zasnivaju na povijesnim činjenicama, ali u svojim pojedinostima nisu vjerno povijesno prepričavanje »Isusova života«. U oblikovanju evanđelja mogu se razlikovati tri stupnja: Isusove riječi i djela (ipsissima verba Dei); svjedočanstvo o Isusu u crkvenome propovijedanju (misijsko djelovanje, bogoslužje); spajanje ranijih izvještaja u evanđeosku cjelinu. Evanđelja su povijesnim razvojem događaja i prethodnom predajom najviše usklađena u izvještajima o Isusovoj muci i uskrsnuću. Analiza tekstova pokazala je da su tri evanđelja – Matejevo, Markovo, Lukino – tzv. podudarna ili sinoptička, nastala na temelju sličnih izvora. Pritom je Evanđelje po Marku (najstarije) u posebnome odnosu s vjerovjesničkim propovijedima u Rimu, Evanđelje po Mateju (pisano prvotno aramejski) upućuje na ranokršćansku zajednicu jeruzalemskoga kruga, a Evanđelje po Luki na helenistički ambijent antiohijskih kršćana. Dok ova tri evanđelja donose vijest o Isusu u okviru jedinstvenoga nacrta, Evanđelje po Ivanu, nastalo vjerojatno oko 100. god., više slijedi stvarni tijek događaja. Ivan s dubljom spoznajom govori o Isusu, na neki način raskida sa židovstvom, snažnije od sinoptika uočava da je kraljevstvo Božje već prisutno na ovome svijetu. Iako su 4 evanđelja u prvome redu svjedočanstva vjere, podudarnost u glavnim točkama Isusova djelovanja pokazuje također njihovu povijesnu pouzdanost. – Uz 4 kanonska evanđelja postojao je i veći broj apokrifnih (→ apokrif) evanđelja (Petrovo, Jakovljevo, Tomino i dr.).
2. U kršćanskoj liturgiji ulomak iz evanđelja koji se čita u bogoslužju (→ evanđelistar).
3. Sinonim za kršćanstvo.
4. U helenizmu – u profanom i sakralnom značenju – objava neke dobre vijesti, posebno carskih manifesta (vojna pobjeda, događaj iz carske obitelji).
