duhoznanstvena psihologija

duhoznanstvena psihologija, neeksperimentalni smjer u psihologiji čije je jedino spoznajno sredstvo individualna duhovna struktura; služi se metodom objašnjavanja i umijećem razumijevanja (naziva se i psihologijom razumijevanja). Ubraja se u tzv. introspekcionističke smjerove u psihologiji, nastale kao odgovor na prevladavajuće eksperimentalno utemeljene psihološke teorije, koje su bile pod jakim utjecajem prirodnih znanosti. Glavna joj je metoda samoopažanje, odnosno opažanje vlastita uma. Razvijala se iz učenja Eduarda Sprangera i njegova učitelja Wilhelma Diltheya, prema čijim je shvaćanjima kulturno-povijesna zbilja objektivni duhovni svijet koji otkrivaju i tumače duhovne znanosti (među njima i duhoznanstvena psihologija), pa je to svojevrstan pokušaj »vraćanja« psihologije u područje humanističkih znanosti.