destilacijski plinovi, gorivi plinovi koji nastaju pri suhoj destilaciji čvrstih goriva (ugljena i drveta). Osim o gorivu, sastav i količina plina ovisi o temperaturi i duljini zagrijavanja, pa se razlikuju gradski, koksni, švelni i drvni plin. – Gradski plin, prije poznat i kao rasvjetni plin, gorivi je i otrovni plin koji je putem javne distribucijske mreže dugo služio za gradsku plinsku rasvjetu te za upotrebu u domaćinstvima. Sastojao se pretežno od vodika i metana, uz manje udjele ugljičnoga monoksida i dioksida, dušika i teških ugljikovodika. Proizvodio se u plinarama i koksarama suhom destilacijom kamenog ugljena (kraćim zagrijavanjem na temperaturi 1100 do 1250 °C), poslije se pripravljao i primješavanjem generatorskoga plina ili vodenoga plina, a zatim i termičkom obradbom nekih naftnih derivata (benzina, plinskog ulja). Danas se praktički više ne proizvodi i ne upotrebljava, a u gradskoj plinskoj mreži zamijenjen je prirodnim plinom. – Koksni plin po sastavu je vrlo sličan gradskomu plinu, a dobiva se u koksarama duljim zagrijavanjem kao sporedni proizvod pri proizvodnji koksa suhom destilacijom kamenog ugljena. Iz njega se izdvajaju uglavnom metan, etan i etilen, a ostatak se upotrebljava kao gorivi plin u industriji. – Švelni plin nastaje suhom destilacijom kamenog ili smeđeg ugljena pri temperaturi 550 do 600 °C (švelanje). Sadrži uglavnom metan i vodik te manje udjele ugljičnog monoksida i dioksida, teških ugljikovodika, dušika i kisika. Količina švelnoga plina može se povećati na račun toplinske vrijednosti švelanjem na višoj temperaturi (do 800 °C). Švelni plinovi manje toplinske vrijednosti mogu se dobiti i iz treseta i škriljevaca. – Drvni plin jedan je od proizvoda suhe destilacije drveta i male je toplinske vrijednosti. Nakon ispiranja vodom upotrebljava se za grijanje peći i kotlova za suhu destilaciju drveta.
