tkanine, plošni tekstilni proizvodi dobiveni isprepletanjem dvaju sustava niti pod pravim kutom i po pravilima veza (→ tkanje). Tkanine su stabilne i kompaktne → tekstilije prikladne za izradbu odjeće i mnogih drugih tekstilnih proizvoda za različite namjene (konvencionalni, tehnički i medicinski tekstil). Uzdužni sustav niti naziva se osnovom, a poprečni potkom; gornja je strana tkanine lice, donja strana naličje, a postoje i tkanine s dva lica. Za razliku od pletiva, tkanine se ne mogu rukom istezati ni u smjeru osnove, ni u smjeru potke, već samo djelomično u dijagonalnom smjeru, što je posljedica svojstvenoga načina povezivanja osnovinih i potkinih niti. Naime, vezna točka na mjestu gdje se niti osnove i potke dodiruju zbog prepletanja nije kruta, nego se povezanost zasniva na trenju među nitima, što ujedno omogućuje potrebnu savitljivost tkanine. Broj veznih točaka u tkanini (gustoća veza) ovisi o vrsti veza i bitno utječe na njezina svojstva, poglavito mehanička (čvrstoća, otpornost na smicanje, savitljivost ili krutost), a određuje i njezin izgled (tekstura). Uz vrstu veza i broj veznih točaka, odlike i svojstva tkanine određuju i mnogi drugi čimbenici: vrsta i finoća vlakana od kojih je izrađena pređa za osnovu i potku, vrsta pređe za osnovu i potku (predena ili filamentna, jednostruka ili končana, efektna, glatka ili teksturirana), njezina finoća, uvojitost i jednoličnost, način (tehnika) tkanja, gustoća niti po osnovi i potki te poroznost, dimenzijska svojstva, debljina, plošna i obujamska masa, morfologija i značajke površine tkanine, vrsta primijenjenih procesa oplemenjivanja i apreture. Tkanine najjednostavnijih i pravilnih konstrukcija dobivaju se tkanjem prema pravilima osnovnih vezova: platnenoga, kepernog i atlasnog.
Tkanine u platnenom vezu
Platneni vez najjednostavniji je i najgušći vez (s najvećim brojem veznih točaka). U tkaninama toga veza naizmjence se isprepleću osnovine i potkine niti tako da je s gornje strane u jednom redu svaka druga (npr. neparna) osnova iznad potkine niti te svaka druga (parna) potka iznad osnovine niti. Za tkanine od biljnih vlakana (pamuka, lana, kudjelje) istkane u tom vezu uobičajen je naziv platno. Platno je vjekovima bilo osnovni tekstilni materijal i tekstilni proizvod koji se izrađivao pretežito u ravničarskim krajevima. Za vunene tkanine u platnenom vezu uobičajen je naziv sukno, a naziv taft upotrebljava se za svilene tkanine u tom vezu.
Tkanine u kepernom vezu
Tkanine u kepernom vezu
prepoznatljive su po koso položenim rebrastim prugama koje potječu od svojstvenoga načina povezivanja osnovinih i potkinih niti. Kod toga veza potkina nit u jednom redu naizmjenično prolazi ispod jedne osnovine niti, pa zatim iznad dvije do tri osnovine niti i tako po cijeloj širini tkanine. U svakome sljedećem redu to se ponavlja, ali s pomakom za jednu nit u desno (desni keper) ili u lijevo (lijevi keper), čime se osigurava potrebna povezanost tkane strukture. Broj veznih točaka time je nešto manji od onoga kod platnenoga veza, ali još uvijek dovoljan za čvrstu i kompaktnu strukturu tkanine. Opći naziv za tkanine u kepernom vezu je keper.
Tkanine u atlasnom vezu
Kod atlasnoga veza osnovina nit povezuje svaku petu potku, što znači da potka u jednom redu prolazi iznad najmanje četiri osnovine niti, zatim ispod jedne, pa ponovno iznad četiri niti osnove itd. Posljedica je takva prepletanja razmjerno malen broj veznih točaka, odn. razmjerno su veliki dijelovi tkanine bez prepletanja niti, a time je i njezina čvrstoća manja. Ako se za takvo tkanje upotrebljava svilena ili koja druga filamentna pređa, tim se vezom dobivaju tkanine glatke i sjajne površine, poznate pod nazivom saten.
Varijacijom osnovnih vezova te njihovim različitim kombinacijama, uz primjenu različitih tehnika tkanja, mogu se proizvesti tkanine različitih strukturnih svojstava, npr. tanke i glatke, jednobojne i višebojno uzorkovane s pravokutnim i zaobljenim šarama i ornamentikom, voluminozne s florom i bez njega, plišane, frotirane, rebraste teksture (kord, kord-samt), dvostruke i višeslojne, s jednim ili s dva lica, cjevaste, višeosne, izgleda prirodne kože, laminirane, izrazito velike čvrstoće i dr. Zato je u uporabi vrlo velik broj različitih vrsta tkanina pa se radi njihova što boljega poznavanja i sagledavanja uobičajeno svrstavaju u različite skupine, ovisno o kriteriju podjele.
Sirove i oplemenjene tkanine
Prema stupnju dovršenosti izradbe razlikuju se sirove i gotove (dorađene i oplemenjene) tkanine. Sirova tkanina trivijalni je naziv za nedovršenu tkaninu, kakva se skida s tkalačkoga stroja. Ona je neprikladna za krajnju uporabu jer ne zadovoljava estetskim svojstvima i općim izgledom, savitljivošću, otpornošću na gužvanje, stabilnošću dimenzija i dr. Zbog toga se podvrgava nizu završnih obradba i procesa u kojima se oplemenjuje njezin izgled i poboljšavaju svojstva, čime se dobiva oplemenjena tkanina prikladna za konačnu uporabu. Tako se npr. smuđenjem uklanjaju vlakanca s površine ako ona treba biti glatka, čupavljenjem postiže mekana dlakava površina (flanel), valjkanjem vunenih tkanina dobiva gusta (zatvorena) tekstura, iskuhavanjem i bijeljenjem postiže se potrebna bjelina, bojenjem i tiskom obojenost, raznobojne šare i dezeni. Posebnim obradbama i postupcima mogu se postići i posebna svojstva kao što su otpornost na gužvanje, smanjena sklonost prljanju, vodoodbojnost, vodonepropusnost, smanjena gorivost i dr.
Listovne i žakardne tkanine
Prema načinu izradbe, tj. tehnici tkanja, u osnovi se razlikuju listovne tkanine i žakardne tkanine. Nazivi potječu od odgovarajućih naziva tkalačkih strojeva na kojima se izrađuju. Tkanine se razlikuju ponajprije po obliku šara i dezena. Šare i ornamentika tkanina istkanih na listovnim strojevima imaju geometrijski pravilan oblik sastavljen od dijelova (elemenata) s ravnim linijama (pruge, karo, trokutasti i drugi ravnocrtni geometrijski likovi i oblici), dok kod žakardnih tkanina ne postoje takva ograničenja u tvorbi dezena. Šare mogu biti bilo kakva nepravilna oblika i veličine.Tijekom vremena pojedine su vrste tkanina postale prepoznatljive po svojem izgledu i teksturi, što proizlazi iz načina njihove proizvodnje te vrste vlakana i pređe od kojih su izrađene; većina njih rabi se za sasvim određene namjene.
Pamučne tkanine
Od pamučnih tkanina najpoznatije su vrste sirova platna – žutica, buhač, molino, džepovina; bijeljene, jednobojne ili tiskane tkanine u platnenom vezu – šifon, cic, kreton, oksford, zefir, a fine i prozračne vrste su batist, muslin, organdi; u kombinaciji platnenoga, kepernog ili atlasnoga veza su popelin, damast, gradl; tkanine vlasaste površine poznate su pod nazivima parhent (čupavljena samo na strani naličja), flanel (mekana tkanina čupavljena na strani lica i naličja), pliš ili baršun (vlasasta površina visine oko 3 mm, dobivena specijalnom tehnikom tkanja, rezanja i šišanja), frotir (razrezane ili nerazrezane petlje od pređe koje se nalaze na površini nastaju odgovarajućom tehnikom tkanja); denim je naziv za tkanine od kojih se izrađuje popularna džins odjeća i dr. Postoji i niz drugih vrsta pamučnih tkanina, a u istu skupinu danas se ubrajaju i tkanine izrađene od predenih pređa od mješavine pamuka i vlasastih umjetnih vlakana pamučnoga tipa.
Vunene tkanine
Vunene tkanine
u platnenom vezu općenito se nazivaju suknom. Stari su Slaveni u našim (pretežito brdskim) krajevima izrađivali tkanine od domaće vunene pređe i nazivali ju sklavina, a u Dubrovačkoj Republici proizvodila se na daleko poznata vunena tkanina naziva aba. Grublje tkanine od grebenane vunene pređe jesu npr. velur, bukle, tvid, cibelin, flanel, loden, krombi, hubertus, a finije tkanine od češljane pređe jesu žoržet, lister, gabarden, fresko. U izradbi vunenih tkanina, uz čistu vunenu pređu, rabe se i pređe od mješavine vune i drugih prirodnih i umjetnih vlakana vunenoga tipa.
Tkanine od čiste prirodne svile
Tkanine od čiste prirodne svile
iznimno su cijenjeni tekst. materijali. Osim satena i tafta, rabe se i fine tkanine nemirna izgleda površine, istkane od svilene krep-pređe (crêpe de Chine); brokat je skupocjena, sjajna i teška svilena žakardna tkanina, često protkana zlatnim i srebrnim nitima; buret, floret i šap grublje su svilene tkanine svojstvene prirodne bež boje, izrađene od predenih pređa od istoimenih kratkih vlakana odvojenih s vanjskog i unutarnjega dijela čahure dudova svilca.
Tkanine za posebne namjene
U tkanine za posebne namjene ubrajaju se: pamučne gaza i tetra za pelene i sanitetske svrhe; kaliko za primjenu u knjigoveštvu; podstavne tkanine, koje se najčešće izrađuju od umjetnih filamentnih vlakana u platnenom ili atlasnom vezu; dekoracijske tkanine različite kvalitete namijenjene za zastore i zavjese (markizet, til, saten); tkanine za oblaganje namještaja, prekrivače, uređenje interijera i sl., koje se izrađuju od različitih vrsta vlakana i pređa, najčešće žakardnim strojevima u slikovitim dezenima, a u novije se doba za te namjene rabe tkanine naslojene polimernim filmom i laminirane tkanine. Po svojim specifičnim značajkama danas se ističu mikroporozne tkanine od mikrovlakna, ili izrađene kao višeslojne s mikroporoznom membranom kao jednom sastavnicom; takve su tkanine nepropusne za kišu, vjetar i mikroorganizme, a propusne za zrak i vodenu paru.
Tehničke tkanine
Među tehničkim tkaninama ističu se balonska svila (platno) od koje se izrađuju padobrani, zračni baloni i zmajevi, suvremene laminatne tkanine za jedra, tehničke tkanine za šatore, cerade, šatoraste krovove i sl.
