bjesnoća (rabies, lyssa, hydrophobia), akutna zarazna bolest domaćih i divljih životinja i ljudi (zoonoza) koja se u tipičnu obliku, kao mahnita bjesnoća, očituje poremetnjom svijesti, pojačanom nadražljivošću, bješnjenjem i paralizama. U atipičnu obliku bolesti, kod tihe bjesnoće, nema bješnjenja, nego najprije nastaju pareze i paralize. Uzročnik je bolesti virus iz skupine rabdovirusa koji se, nakon umnažanja u živčanim stanicama središnjega živčanog sustava, razmnožava u slinovnicama i sa slinom, prilikom ugriza, prenosi s bolesne na zdravu životinju ili čovjeka. Inkubacija može trajati od nekoliko dana do više godina, a obično od dvaju do osam tjedana. Bolest je neizlječiva i redovito, približno za pet dana, nastupa smrt gušenjem zbog paralize mišića za disanje. Virus se u prirodi održava među divljim kanidima (lisica, vuk, jazavac, čagalj – šumska, ili silvatična, bjesnoća), a u Južnoj Americi i među šišmišima koji se hrane krvlju. U nekim se zemljama virus održava i u gradovima, među psima i mačkama lutalicama (gradska, ili urbana, bjesnoća). Bolesne životinje pokazuju promijenjeno ponašanje. Divlje životinje, npr. lisice, gube strah, dolaze po danu u dvorišta kao pitome, a neagresivne životinje, npr. goveda i ovce, napadaju ljude. Prvo cjepivo za ljude načinio je Louis Pasteur 1885. Životinje, u prvom redu psi, cijepe se protiv bjesnoće ponajprije radi sprječavanja prijenosa bolesti s divljih životinja na ljude.
