austro-turski ratovi (XVI–XVIII. st.), ratovi vođeni između Habsburgovaca i Osmanlija između 1529–1791. Pošto su 1526. Osmanlije porazili ugarsku vojsku u bitki na Mohačkom polju, dijelovima Ugarske i Hrvatske zavladao je Ferdinand I. Habsburški, koji je na sebe preuzeo teret obrane od novih turskih napada. U sljedeća tri stoljeća Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo često su ratovali. Isprva su Osmanlije imali više uspjeha i zauzeli su dijelove habsburškoga teritorija, a poslije su Habsburgovci povratili izgubljeno, pa čak i proširili svoj teritorij. Višestoljetno ratovanje započelo je 1529., kada su Osmanlije prvi put opsjeli Beč. Odustali su nakon trotjedne opsade, ali mirovni pregovori nisu dali rezultata, pa su opet zaratili protiv Habsburgovaca 1532. Sultan Sulejman II. Kanuni i tada je osobno vodio vojsku. Osmanski napadaj slomio se na opsadi Kőszega u zapadnoj Ugarskoj, koji je branio Nikola Jurišić. Sljedeće godine sklopljen je mir prema kojem je sultan priznao Ferdinandu I. pravo na zapadnu i sjevernu Ugarsku te Hrvatsku. Habsburgovci su se obvezali plaćati danak Osmanlijama. Nakon smrti ugarskog protukralja Ivana Zapolje, Osmanlije su zauzeli središnju Ugarsku s prijestolnicom Budimom (1541). Taj je rat završio 1547. mirovnim ugovorom u Edirneu, prema kojem je sultan priznao Habsburgovcima njihove dotadanje posjede u Ugarskoj, sebi zadržao središnji dio, u kojem je osnovan Budimski pašaluk, dok je njezin istočni dio dao Ivanu Sigismundu, sinu Ivana Zapolje, kao vazalni posjed. Između 1551. i 1562. vodio se austro-turski rat pošto je Ferdinandova vojska ušla u Erdelj. Rat nije donio većih promjena, jedino su Osmanlije zauzeli područje oko Temišvara i osnovali novi pašaluk. God. 1566. sultan Sulejman poveo je svoj posljednji rat protiv Austrije. Njegovu je vojsku kod Sigeta u južnoj Ugarskoj zaustavio hrvatski. ban N. Zrinski. Sultan je tijekom opsade Sigeta umro, turska vojska vratila se prema Beogradu, a dvije godine poslije sklopljen je mir, koji je potrajao do 1593. U tzv. Dugom ratu (1593–1606) Osmanlije su osvojili Eger (1596) i Kanižu (1600) i osnovali dva nova pašaluka. God. 1606. sklopljen je mir na ušću rijeke Žitve prema načelu status quo. Bio je to prvi ravnopravni mirovni ugovor između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva. Štoviše, Habsburgovci su prestali plaćati sultanu godišnji danak. Novi se rat vodio između 1660–64., a završio je turskim porazom kod Szentgotthárda. Unatoč porazu, mirovnim ugovorom u Vasváru Osmanlije su zadržali područja osvojena u ratu, pa je taj mir poznat kao »Sramni mir«. Izazvao je jačanje otpora ugarskog i hrvatskog plemstva habsburškomu apsolutizmu. Novi je rat započeo nakon ustanka I. Thökölyja u gornjoj Ugarskoj. God. 1683. veliki vezir Kara Mustafa-paša opsjeo je Beč. Opsada je potrajala mjesec dana, a 12. IX. 1683. u bitki na Kahlenbergu poljska vojska, pod zapovjedništvom kralja Ivana III. Sobjeskoga, i carske postrojbe pod zapovjedništvom Karla Lotarinškoga razbile su tursku vojsku. Tijekom Bečkoga (Velikog) rata 1684–99. vojske kršćanske Svete lige (Austrija, poljsko-litavska unija i Mletačka Republika, od 1686. i Rusija) nanijele su više poraza Osmanlijama, a konačan je rezultat rata bio mir u Srijemskim Karlovcima 1699. Teritorijalni opseg Osmanskoga Carstva bitmo je smanjen: Habsburgovci su zadržali gotovo cijelo područje nekadašnje Ugarske, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Srijem, osim temišvarskoga Banata koji je ostao pod vlašću Osmanlija. Novi austro-turski rat vodio se od 1716. do 1718., a u njemu je habsburška vojska pod vodstvom princa Eugena Savojskog imala više uspjeha. Požarevačkim mirom (1718) Austrija je dobila temišvarski Banat, sjevernu Srbiju (Smederevski sandžak), dio Vlaške i uzak pojas uz desnu obalu Save u sjevernoj Bosni. Nakon rata 1737–39. sklopljen je Beogradski mir, prema kojem su se Habsburgovci odrekli sjeverne Srbije, zapadne Vlaške i dijelova Bosne što su ih dobili 1718. Posljednji austro-turski rat vodio se između 1788. i 1791., a završio je Svištovskim mirom. Habsburgovci su morali vratiti sva područja osvojena tijekom toga rata, poznatoga kao Dubički rat.
