Zwingli [cvi'ŋli], Ulrich (Huldrych), švicarski vjerski reformator (Wildhaus, kanton St. Gallen, 1. I. 1484 – kraj Kappela, 11. X. 1531). Studirao slobodna umijeća i skolastičku teologiju u Beču (1498–1501) i Baselu (1502–06). Bio je župnik u Glarusu (1506–16) i povremeni vojni kapelan (Novara, Marignano) i propovjednik. Pripadao humanističkomu krugu; na njegovu teološku misao posebno je utjecao Erazmo Roterdamski, kojega je i osobno upoznao (1515). Reformsku djelatnost, zbog koje se sukobio s Katoličkom crkvom, započeo u Zürichu; propovijedima u staroj katedrali (Grossmünster) pridobio je za reformu gradsko vijeće (1523). U mnogim tezama bio je radikalniji od M. Luthera. Odbacivao je sve što se po njegovu mišljenju protivilo Svetomu pismu, osobito papinsku vlast, raskoš crkvenih dostojanstvenika, celibat (sam se oženio), redovničke zavjete, štovanje svetaca, post; ukinuo je misu i sakramente (osim krsta), zabranio u crkvi slike i ukrase, orgulje i glazbu. U teologiji je zastupao apsolutni Božji suverenitet, pri čem je vjera znak Božjeg odabranja, pa Bog može spasiti i nekršćane. Odnos Crkve i države Zwigli vidi kao odnos duše i tijela, a kršćansku zajednicu kao Kristov »polis« u kojem vlada zakon evanđelja. Zbog tog se naučavanja, a osobito zbog nauka o večeri Gospodnjoj, sukobio s Lutherom, što su neuspješno pokušali riješiti na kolokviju u Marburgu (1529). Kada je pokušao provesti reformaciju u cijeloj Švicarskoj, sukobio se s katoličkim kantonima, a u II. je kappelskom ratu (na strani Züricha) i poginuo; držao je da se za vjeru treba boriti i oružjem. – Njegove pristaše preuzeo je H. Bullinger; poslije su uglavnom prešli J. Calvinu.
