Zrinski, Adam, hrvatski protuosmanski borac (Beč, 24. XI. 1662 – kraj Slankamena, 19. VIII. 1691). Sin Nikole VII. Zrinskoga i Marije Sofije Löbl, pripadnice austrijske dvorske aristokracije. Nakon očeve smrti (1664) polagao je pravo na polovicu posjeda Zrinskih. Po želji dvora bio je odgajan u Beču te je od 1673. pohađao bečki Isusovački kolegij, gdje je 1676. završio školovanje. Studirao je potom pravo u Beču, gdje je boravio do 1679. krećući se u krugovima dvorske aristokracije. Po odlasku iz Beča kraće je vrijeme živio u Međimurju, 1680. otišao je u Bruxelles, a potom studirao pravo u Leuvenu. God. 1683. sudjelovao je u protuosmanskoj obrani Beča, a 1684. postao legradskim (međimurskim) kapetanom, dvorskim komornikom i savjetnikom te velikim županom Zaladske županije. Nosio je i visoki naslov predvodnika kraljevske konjice. Za Bečkoga (Velikoga) rata (1684–99) isticao se kao vješt vojskovođa. Uspješnu vojnu i političku karijeru mladoga pukovnika prekinula je njegova pogibija u boju s Osmanlijama kraj Slankamena (1691). U rukopisu je ostavio nekoliko pravnih djela, od kojih jedno o vojnim utvrdama, a pisao je i objavljivao poeziju. Od oca je naslijedio bogatu knjižnicu, koju je za života dopunjavao. Sačuvana je većim dijelom i danas se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
