Zapolja, Ivan (János), erdeljski knez, hrvatsko-ugarski kralj od 1527 (Spišský Hrad, Slovačka, 2. VI. 1487 – Sebeş, Rumunjska, 22. VII. 1540). Potomak moćne ugarske plemićke obitelji. Ivanov otac Stjepan bio je ugarski palatin, a on sam od 1511. obnašao je dužnost erdeljskoga kneza. God. 1514. sudjelovao je u gušenju madžarskog seljačkog ustanka pod vodstvom G. Dózse. Nakon pogibije hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju (1526), kao pretendent na hrvatsko-ugarsko prijestolje suprotstavio se Ferdinandu I. Habsburgovcu. Dana 11. XI. 1526. ugarsko ga je plemstvo izabralo za kralja u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár), a kada je uskoro potom na saboru u Cetingradu (1. I. 1527) Ferdinand bio izabran za hrvatskog kralja, na Zapoljinu stranu stalo je slavonsko plemstvo, koje ga je uz pomoć bana Krste Frankapana i zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdődyja izabralo za kralja na Slavonskom saboru u biskupskom gradu Dubravi (nedaleko od Čazme). Jednako kao i hrvatsko plemstvo, i ugarsko se plemstvo tada podijelilo na dva tabora. Nakon kraćega primirja Ferdinand je u srpnju 1527. upao u Ugarsku i porazio Zapolju kraj Tokaja. Kada je 6. X. 1527. slavonsko plemstvo u Križevcima priznalo Ferdinanda, a 3. XI. ugarsko ga plemstvo okrunilo za kralja, Zapolja se za pomoć obratio Osmanlijama, koji su, koristeći prijestolne borbe, osvojili velika područja u Hrvatskoj. Uslijedilo je osmansko osvojenje Budima (1528) i prvi pohod na Beč (1529), a pošto je Nikola Jurišić u bitki kraj Kőszega (1532) uspio zaustaviti drugi osmanski pohod na Beč, Zapolju je Ferdinand bezuspješno pokušao ukloniti iz Ugarske. Nesređeno stanje u Kraljevstvu posebno je došlo do izražaja u Slavoniji, gdje je nakon 1532. banska čast neko vrijeme ostala upražnjena. Skoro osmansko osvojenje Požeške županije (1536) i Klisa (1537), te poraz kršćanske vojske u bitki kraj Gorjana (9. X. 1537) doveli su do pomirbe dvaju kraljeva, a ključnu je ulogu u pregovorima imao J. Utješenović. Dana 24. II. 1538. bio je potpisan tajni mir u Velikom Varadinu (Oradea). Zapolji je tada Ferdinand priznao kraljevski naslov i samostalnu vladavinu u onim dijelovima Ugarske kojima je u tom trenutku upravljao (Erdelj). S druge strane, Zapolja se u korist Ferdinanda odrekao titule kralja Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Ujedno je bilo dogovoreno da nakon Zapoljine smrti njegov dio Ugarske pripadne Ferdinandu. No tom dijelu dogovora usprotivili su se Zapoljina udovica i sin mu Ivan Sigismund (Žigmund), koji je tek 1570. pristao na odricanje od krune, zadržavši pritom Erdelj i nekoliko ugarskih županija.
