Wang Shu [waŋ šu], kineski arhitekt (Urumqi, 4. XI. 1963). Diplomirao je (1985) i magistrirao (1988) na Tehnološkom institutu u Nanjingu, doktorirao (2000) na Sveučilištu Tongji u Shanghaiju. Sa suprugom Lu Wenyu osnovao je 1997. arhitektonski studio (Amaterska arhitektura), čiji se pristup temeljio na tradicionalnom promišljanju arhitekture, zanatskim vještinama i eksperimentalnim graditeljskim izvedbama. Nakon što je 1990-ih radio na gradilištima, gdje je proučavao tradicionalne građevinske vještine i stare tehnike uporabe materijala, od 2000. je profesor na Kineskoj umjetničkoj akademiji u Hangzhouu, gdje istražuje restauraciju povijesnih zgrada.
Protiveći se kineskoj suvremenoj arhitektonskoj praksi, bezobzirnoj urbanizaciji, pretjeranoj gradnji u ruralnim područjima i globalističkim tendencijama, na Venecijanskom bijenalu 2006. predstavio je instalaciju Popločani vrt, oblikovanu od desetak tisuća recikliranih pločica uzetih s mjesta rušenja, položenih u meditativne redove. Ubrzo je izveo reprezentativni Povijesni muzej Ningbo (2008), poetičnih, simboličnih oblika, koji aludiraju na obližnje planine, ali i tradicionalne brodove iz lučkoga grada u kojem se muzej nalazi, i to u potpunosti od prikupljenih, recikliranih materijala (pločica, opeka, kamenja i dr.), također uzetih iz ruševina niza urbanih naselja. Premda duboko ukorijenjen u kontekst kineske arhitektonske baštine, muzej je ostvaren na uspjelom spoju inovacije i tradicije. Istim principima projektirao je većinom zgrade javne namjene (Knjižnica koledža Wenzheng, Sveučilište u Suzhouu 2000; Nastavna zgrada Odjela za glazbu i ples, Dongguan, 2003–05; Kampus Xiangshan Kineske umjetničke akademije, Hangzhou, 2004. i 2007; Muzej suvremene umjetnosti, Ningbo, 2005; Keramička kuća, Jinhua, 2006; Paviljon Ningbo Tengtou; Dom kulture, pokraj Hangzhoua, 2018) te stambenu i rezidencijalnu arhitekturu (Kuća Sanhe, Nanjing, 2003; Pet raštrkanih kuća, Ningbo 2005; Stambena zgrada okomitog dvorišta, Hangzhou, 2007). Izveo je i revitalizaciju povijesne ulice Zhongshan (2007–09) te izložbene dvorane Carske ulice južne dinastije Song (2009) u Hangzhouu.
Izlagao je na izložbama kineskih arhitekata i umjetnika (Berlin 2001; Centar Pompidou u Parizu 2003), Bijenalu u Shanghaiju (2002), Bijenalu urbanizma i arhitekture (Shenzhen i Hong Kong 2007), Venecijanskom arhitektonskom bijenalu i Svjetskoj izložbi (EXPO) u Shanghaiju (2010), Novija arhitektura iz Kine / Ponovna uporaba, obnova, recikliranje (New York 2021. u MoMA-i) te samostalno u Bruxellesu (2009) i u Humlebæku (2017). Dobio je Pritzkerovu nagradu 2012.
