Visković, Velimir, hrvatski književni kritičar i leksikograf (Drašnice kraj Makarske, 20. II. 1951). Gimnaziju je završio u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. diplomirao jugoslavistiku i komparativnu književnost te magistrirao 1977. Od 1976. do umirovljenja 2016. zaposlen u Leksikografskom zavodu, gdje je bio član uredništava Enciklopedije Jugoslavije, Filmske enciklopedije i Hrvatske enciklopedije te glavni urednik Krležijane (I–III, 1993–99) i Hrvatske književne enciklopedije (I–IV, 2010–12). Uređivao je časopise Off (1978) i Republika (1985–2002), glavni je urednik Sarajevskih sveski (od 1992) i Književne republike (od 2003). Bio je utemeljiteljski predsjednik Hrvatskoga društva pisaca (2002–11). Književne kritike, osvrte i eseje redovito je objavljivao u Vjesniku, Danasu, Politici, NIN-u, Vijencu, Feral Tribuneu, Književnoj republici i dr., baveći se piscima, djelima i književnim fenomenima vezanima uz noviju hrvatsku fikcionalnu književnost (napose uz naraštaj tzv. hrvatskih fantastičara), a koje su ga na prijelazu 1970-ih u 80-e istaknule kao vodećega generacijskog književnog kritičara; mnoge su od njih skupljene u knjigama Mlada proza (1983), Pozicija kritičara (1988), Umijeće pripovijedanja (2000) i U sjeni FAK-a (2006). Uredio je ili priredio mnogobrojne knjige hrvatskih pisaca (I. Andrić, I. Aralica, S. Kolar, M. Krleža i dr.), a trajno je zaokupljen Krležinim opusom i prijelomnim trenutcima njegove biografije (Krležološki fragmenti, 2001; Sukob na ljevici, 2001).
