Vasilij I. Dmitrijevič, veliki knez moskovski od 1389 (?, XII. 1371 – ?, 27. II. 1425). Najstariji sin Dmitrija Ivanoviča Donskoga i kneginje Eudoksije. Proširio je Moskovsku Kneževinu, pripojivši joj 1392. Suzdaljsko-Nižnonovgorodsku Kneževinu, Murom i Tarusu, a 1397–98. Kalugu, Vologdu, Veliki Ustjug i zemlje naroda Komi. U njegovo doba rasla je moć državnih sudskih vlasti, a smanjivale su se sudske nadležnosti velikaša, no zemljoposjedi su im se ipak povećavali. Za njegove vladavine Moskva se postupno razvila u rusko kulturno središte. Kako bi osigurao zemlju od napada Tatara, sklopio je savez s litavskim velikim knezom Vitautasom i oženio se njegovom kćeri Sofijom. Unatoč savezu, Litavci su 1404. osvojili Smolensk i Vjazmu, a tatarski kan Jedigej opustošio je 1408. neke krajeve Moskovske Kneževine, ali Moskvu nije uspio zauzeti. Unatoč tomu, Vasilij je morao 1412. obaviti dugo odgađan posjet kanu Zlatne Horde. Njegov utjecaj potvrđuje i udaja njegove kćeri za bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa.
