Urban VIII. (pravo ime Maffeo Barberini), papa od 1623 (Barberino Val d’Elsa kraj Firence, 5. IV. 1568 – Rim, 29. VII. 1644). Iz istaknute rimske plemićke obitelji, od 1584. školovao se u Rimskom kolegiju, a od 1586. u Pisi, gdje je 1589. postignuo doktorat iz crkvenoga i civilnoga prava. Potom je u Rimu bio referendar u papinskim signaturama, pa guverner u Fanu od 1592. Zaređen je za svećenika te imenovan naslovim nazaretskim nadbiskupom i nuncijem u Parizu 1604., a kardinal je postao 1606. Bio je nadbiskup Spoleta 1608–17., prefekt Apostolske signature 1610–23., papinski legat u Bologni 1611–14. i kamerlengo kardinalskoga kolegija 1623. Pisao je pjesme i crkvene himne. Za papu je izabran 6. VIII. 1623. Podupirao je misionarski rad te 1625. na Libanonu utemeljio kolegij za školovanje maronitskog klera i 1627. u Rimu Collegium Urbanum za izobrazbu misijskoga klera, a 1638. zabranio porobljavanje Indijanaca u isusovačkim južnoameričkim redukcijama. Reformirao je i precizno utvrdio vođenje postupaka za beatifikacije i kanonizacije (1624–34) te dao revidirati liturgijske knjige 1629–43. Sklon nepotizmu, bliske članove obitelji postavljao je na visoke položaje u Crkvi i omogućio im bogaćenje. U Tridesetogodišnjem ratu 1618–48. trudio se očuvati neutralnost, mada je očito simpatizirao Francusku, bojeći se habsburške dominacije u talijanskim krajevima. Papinskoj Državi je 1631. priključio Urbinsko Vojvodstvo. Pokrovitelj znanstvenika i umjetnika, mnogobrojne je doveo u Rim, među ostalima Giana Lorenza Berninija koji je u bazilici sv. Petra izgradio njegov nadgrobni spomenik, baldahin nad glavnim oltarom i druga djela. Dovršio je gradnju vatikanske bazilike i posvetio ju 18. XI. 1626. te dao podignuti palaču Barberini u Rimu i papinski ljetnikovac u Castel Gandolfu. Prijateljski povezan s Galileom Galileijem, štitio ga je 1615–16., kada su osuđeni kopernikanski sustav i njegovi pristaše, ali ga je nakon objavljivanja djela Dijalog o dvama glavnim svjetskim sustavima, ptolemejskom i kopernikanskom… (1632) dao izvesti pred inkvizicijski sud na kojem je Galilei 1633. osuđen na doživotni zatvor. Oštro je nastupio protiv Markantuna de Dominisa, naredivši 1624. nastavak procesa protiv njega (Dominis je tijekom te godine preminuo te je posmrtno osuđen za herezu i lišen svih časti). U Dalmaciju je 1624. poslao apostolskog vizitatora Oktavijana Garzadorija, 1627. naredio je ponovno otvaranje Ilirskoga kolegija u Loretu, a 1630. sjedinio Krbavsko-modrušku i Senjsku biskupiju. Također je 1623. odredio osnivanje katedri za hrvatski jezik na crkvenim visokim školama i sveučilištima i 1627. podupro odluku Kongregacije za promicanje vjere da se crkvene knjige za slavenske krajeve tiskaju glagoljicom i hrvatskom ćirilicom.
