Ukrajinka (Ukraїnka) [~ji'nka], Lesja (pravo ime Larysa Kosač), ukrajinska književnica (Novograd-Volyns’kyj, danas Žytomyrska oblast, 25. II. 1871 – Surami, Gruzija, 1. VIII. 1913). Djelovala je kao pjesnikinja, dramatičarka, prozaistica i prevoditeljica. Zbog bolesti često je boravila na liječenju u inozemstvu te je stekla veliku naobrazbu učeći strane jezike i književnost. Svim svojim bićem povezana s Ukrajinom, no ujedno i najeuropskija među ukrajinskim književnicima, postala je začetnicom ukrajinskoga modernizma. Odgojena je na idealima slobode i obiteljskoga shvaćanja podrijetla koje, budući da je plemenitaško, obvezuje, te na narodnoj tradiciji i utjecaju T. Ševčenka. Od prve pjesme Nada (Nadija, 1880), poemâ Robert Bruce, škotski kralj (Robert Brjus, korol’ šotlands’kyj, 1893), Stara priča (Davnja kazka, 1896) i dr., obogaćenih simboličnom fantastikom i novim pjesničkim oblicima, pjesničkih zbirki Na krilima pjesama (Na krylah pisen’, 1893), Misli i maštanje (Dumy i mriї, 1899) i dr. trajno se zauzimala za socijalno i nacionalno oslobođenje ukrajinskoga naroda i općeljudske vrijednosti. Istodobno su nastala i njezina lirska remek-djela, ciklus pjesama Melodije (Melodiї, 1893–94). Dramskim poemama povijesne i biblijske tematike (Fanatična – Oderžyma, 1901; Babilonsko sužanjstvo – Vavilons’kyj polon, 1903; Boljarka – Bojarynja, 1910), socijalno-filozofskim dramama, često egzotičnih i mitoloških sižea (Šumska pjesma – Lisova pisnja, 1912; Kameni gospodar – Kaminnyj gospodar, 1912; Orgija, 1913), stvorila je posve originalan neoromantični, poetski, metaforični, mitološki teatar. Pisala je i prozu (pripovijesti Ljubaznost – Prijazn’, 1905; Pogrješka – Pomylka, 1906., i dr.). Prevodila je djela njemačkih, poljskih, engleskih i drugih pisaca.
