Tylor [tại'lə], Edward Burnett, britanski antropolog i etnolog (London, 2. X. 1832 – Wellington, Somerset, 2. I. 1917). Rođen u kvekerskoj obitelji, nije završio školovanje. Radi oporavka od tuberkuloze 1855. je otišao na Kubu gdje je upoznao kolekcionara i etnologa Henryja Christyja s kojim 1856. sudjeluje u ekspediciji u Meksiku, koju je opisao u knjizi Anahuac ili Meksiko i Meksikanci, drevni i moderni (Anahuac: Or Mexico and the Mexicans, Ancient and Modern, 1861), nakon čega se posvetio antropologiji. Jedan je od glavnih predstavnika i pionira evolucionizma u antropologiji, zagovornik ideje jednolinijske evolucije. U svojem najznačajnijem djelu Primitivna kultura: istraživanja razvoja mitologije, filozofije, religije, umjetnosti i običaja (Primitive Culture: Researches into the Development of Mythology, Philosophy, Religion, Art, and Custom, 1871) nastoji rekonstruirati povijest ljudske kulture komparativnom metodom, vodeći se doktrinom kulturnih prežitaka (→ survival) i načelom jednoobraznosti koje je temeljio na pretpostavci o univerzalnosti ljudskih mentalnih procesa. Smatrao je da se kulture razvijaju na temelju sličnih obrazaca te da je postupni napredak od »barbarstva« do civilizacije inherentna značajka svih kultura, čime je isključio rasna objašnjenja kulturnih razlika te ih pripisao stupnjevima razvoja određene kulture, a kulturne sličnosti tumačio je kao rezultat kulturnih dodira i difuzije ili kao proizvod sličnosti ljudskog mišljenja u sličnim okolnostima. Pojam prežitka ekstrapolirao je na razinu društava, smatrajući da čitava društva mogu biti odraz ranijega stupnja razvoja, pa time suvremena tzv. primitivna društva predstavljaju ostatke pretpovijesti i omogućuju rekonstrukciju ljudske prošlosti. Ponudio je prvu modernu, antropološku ili tehničku definiciju kulture kao složene cjeline koja »obuhvaća znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva«. Poredbenom proučavanju religije pridonio je ključnim pojmom animizma. Temama evolucije kulture i napretka bavio se i u knjizi Istraživanja rane povijesti čovječanstva i razvoja civilizacije (Researches into the Early History of Mankind and the Development of Civilization, 1865), napisao je jedan od prvih udžbenika antropologije (Antropologija: uvod u proučavanje čovječanstva i civilizacije – Anthropology: An Introduction to the Study of Man and Civilization, 1881). Utemeljitelj je britanske antropologije, a premda su njegov evolucionizam i predrasude kasnije kritizirani, zbog pionirskog doprinosa definiranju i određenju pojma kulture kao predmeta antropološkog izučavanja smatra ga se jednim od utemeljitelja antropologije kao znanstvene discipline. Član Kraljevskoga društva od 1871., dobio je (1875) doktorat na Sveučilištu Oxford, gdje je potom bio kustos pri Prirodoslovnom muzeju (1883–1902), predavač na katedri za antropologiju (1884–95) te prvi profesor antropologije (od 1896. do umirovljenja 1909. kada je dobio zvanje profesor emeritus), a 1912. dodijeljen mu je naslov viteza (Sir).
