Turina, Drago, hrvatski scenograf (Virje, 6. V. 1943 – 20. I. 2020). Kazališnom scenografijom bavi se od 1965. Radi najviše na dramskim predstavama, ali i u operi i mjuziklu, nastojeći scenografijama stvoriti autentičan isječak prostora i vremena pridajući pozornost govorenoj riječi na sceni. Surađivao s više hrvatskih kazališta: HNK u Zagrebu (M. Krleža, Put u raj; R. Marinković, Kiklop; B. Brecht, Majka Courage i njena djeca; J. Gotovac, Ero s onoga svijeta; B. Papandopulo, Kraljevo), Dramsko kazalište »Gavella« (G. Büchner, Dantonova smrt; L. Pirandello, Večeras improviziramo; W. Shakespeare, Na Tri kralja ili kako hoćete, Richard II. i Henry IV.; P. Shaffer, Amadeus; F. Šovagović, Sokol ga nije volio), Teatar &TD (A. Šoljan, Dioklecijanova palača i Romanca o tri ljubavi; J.-P. Sartre, Muhe; Ch. Hampton, Opasne veze), Zagrebačko kazalište mladih (T. Bakarić, Smrt Stjepana Radića), Komedija (N. Škrabe – B. Senker – T. Mujičić – S. Kalogjera, O’Kaj; I. Krajač – K. Metikoš – M. Prohaska, Gubec-beg i Grička vještica; V. Hugo, Jadnici), HNK Split (S. Šnajder, Hrvatski Faust) i HNK Rijeka (M. Matišić, Legenda o svetom Muhli). Na filmu se okušavao povremeno, ali zapaženo, često simboličkim odabirom scenografije: Mirisi, zlato i tamjan (1971) A. Babaje, Timon (1973) T. Radića, Izbavitelj (1976) K. Papića, Pad Italije (1981) L. Zafranovića. Predavao je scenografiju na Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je više nagrada i međunarodnih priznanja.
