struka(e): geografija, opća | ekonomija | suvremena povijest i politika | politologija | povijest, opća
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, položajna karta
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, grb
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, zastava
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, Coco Bay kraj Scarborougha (otok Tobago)
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, Jezero Pitch (otok Trinidad)
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, Port of Spain
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, Port of Spain, poslovni tornjevi
ilustracija
TRINIDAD I TOBAGO, Trinidad Falls, vodopadi

Trinidad i Tobago (Trinidad and Tobago), država u jugoistočnom dijelu Karipskoga mora, ispred sjeveroistočne obale Venezuele, od koje ga dijeli 13 km širok morski prolaz; sastoji se od istoimenih otoka te dvadesetak otočića; ukupno obuhvaća 5128 km² (od toga Trinidad 4828 km², a Tobago 300 km²).

Prirodna obilježja

Geološki i reljefno, otoci su nastavak južnoameričkoga kopna. U reljefu otoka Trinidada (širok 60 km, dug 80 km) ističu se tri brdsko-planinska lanca smjera pružanja istok–zapad; najviši je planinski lanac u sjevernom dijelu, građen od kristaličnih stijena, koji se izdiže do 940 m u vrhu Aripo (najviši vrh zemlje). U središnjem (do 573 m) i južnom dijelu pružaju se znatno niža brda i pobrđa. Te su uzvisine međusobno odvojene nizinama, s ležištima prirodnoga asfalta (u južnome dijelu nalazi se asfaltno jezero Pitch). Močvarna područja nalaze se uz sjeverozapadnu (Caroni) i istočnu (Nariva) obalu. Obale su slabo razvedene; mjestimično su okružene koraljnim grebenima. Otok Tobago (dug 42 km, širok do 10 km) nalazi se oko 32 km sjeveroistočno od Trinidada; u jugozapadnom dijelu nalazi se niska priobalna ravnica, a u središnjem i sjeveroistočnome dijelu prevladava gorje visine do 576 m koje je nastavak planinskoga lanca Venezuele i Trinidada. Trinidad ima ležišta nafte i prirodnoga plina u južnom dijelu otoka, u podmorju zaljeva Paria i uz jugoistočnu obalu. Klima je tropska s prosječnom siječanjskom temperaturom od 24 °C i svibanjskom od 26 °C (Port of Spain). Kišno doba traje od lipnja do sredine siječnja (jutra su obično vedra, a kiša pada poslijepodne), kada nastupa suho doba. Prosječna je godišnja količina oborina od 1250 mm na zapadu do 2500 mm na istoku; u gorju na sjeveru Trinidada doseže i 3500 mm. Tobago prima manje oborina od Trinidada. Otoci su pod utjecajem sjeveroistočnih pasata. Cikloni (hurricani) vrlo su rijetki.

Rijeke su kratka toka. Glavne su rijeke Caroni, Ortoire i Oropuch.

Tropska kišna šuma, koja prekriva više od polovice teritorija, raširena je osobito na planinskim pristrancima; u nizinama se uz šume nalaze i savane. Uz izvornu šumu raširene su i plantažne šume tikovine i bora. Na Trinidadu je pod šumama ukupno 69%, a na Tobagu 74% površine (2006). Poljoprivredno zemljište nalazi se uglavnom u širem zaleđu zaljeva Paria na otoku Trinidadu (22% površine otoka, 2006), dok je na Tobagu obrađeno samo 1% površine.

Stanovništvo

Prema popisu iz 2000. u republici Trinidad i Tobago živi 1 262 366 st., a prema procjeni za 2006. god. 1 297 944 st. S prosječnom gustoćom od 253,1 st./km² (2006) najgušće je naseljena država Južne Amerike. Najjače je naseljen sjeverozapadni dio otoka Trinidada, osobito uz zaljev Paria (više od 400 st./km²), a najrjeđe njegov jugoistočni (Mayaro/Rio Claro, 41 st./km²) i sjeveroistočni dio (Sangre Grande, 69 st./km²). Na slabije naseljenom Tobagu (180 st./km²) gušće je naseljen jugozapadni dio otoka koji je bliži Trinidadu. Stanovništvo se sastoji od Indijaca (40,0%; potomci Indijaca koje je u XIX. st. dovela britanska kolonijalna uprava za rad na plantažama), crnaca (37,5%, 2000), mješanaca (20,5%), Kineza (0,3%), bijelaca (0,6%) i ostalih (1,1%). Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani, uglavnom protestanti (31,6%) i rimokatolici (26,0%), te hinduisti (22,5%) i muslimani (5,8%). Službeni je jezik engleski, a govori se također španjolski i francuski. Stopa prosječnoga godišnjeg porasta broja stanovnika neprestano se smanjuje; dok je u razdoblju 1975–78. iznosila 1,6% godišnje, 2001–06. iznosila je 0,4%. Porast broja stanovnika rezultat je prirodnoga priraštaja od 0,6% (odn. 6,3‰) u istom razdoblju i iseljivanja. Natalitet iznosi 13,7‰, mortalitet 7,7‰ (2006), a smrtnost dojenčadi 26,5‰ (2004). U dobi je do 14 god. života 25,3%, od 15 do 59 god. 64,7%, a starije je od 60 god. 10,0% stanovništva (2006). Očekivano trajanje života iznosi 65,6 god. za muškarce, a 67,9 god. za žene (2005). Pismeno je 93,8% stanovništva starijeg od 15 god. (2000). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 3,9% radne snage (2006), rudarstvu, industriji i građevinarstvu 31,4%, a u uslužnim djelatnostima 64,7%.

Glavni je grad Port of Spain, koji ima 49 031 st. (2000). Ostali su veći gradovi Chaguanas (67 433 st.), San Fernando (55 419 st.) i Arima (32 278 st.) na Trinidadu te Scarborough na Tobagu. U gradovima živi 76% stanovništva (2004). U Saint Augustinu nalazi se jedan od tri glavna kampusa Zapadnoindijskoga sveučilišta (University of the West Indies).

Gospodarstvo

God. 2007. ostvaren je BDP u vrijednosti od približno 23 mlrd. USD (prema paritetu kupovne moći); BDP po stanovniku iznosio je oko 16 900 USD. U sastavu BDP-a udjel je industrije 62%, uslužnoga sektora 37%, a poljoprivrede oko 1%. Proizvodnja nafte i plina osigurava oko 40% BDP-a, čini oko 80% izvoza i zapošljava oko 5% radno aktivnoga stanovništva (2007). Među vodećim je izvoznicima ukapljenoga prirodnog plina u svijetu (osigurava veći dio potražnje SAD-a). Uz petrokemiju razvijena je i čelična industrija, proizvodnja hrane i dr. (kakao, šećerna trska, riža, kava te različito voće i povrće). Stopa je nezaposlenosti 6,5%, a siromašno je oko 17% stanovništva (2007). Vrijednost izvoza iznosila je 2007. oko 13,6 mlrd. USD (nafta i derivati, prirodni plin, čelik, gnojivo, kakao, kava), a uvoza oko 8,3 mlrd. USD (strojevi, vozila, obrtnički proizvodi, hrana i dr.). Vodeći je vanjskotrgovinski partner SAD, a potom Jamajka, Brazil, Venezuela i dr. Potkraj 2007. vrijednost zlatnih i deviznih rezervi iznosila je oko 6,7 mlrd. USD, a vanjski dug bio je 2,8 mlrd. USD. Od 1995. u članstvu je Svjetske trgovinske organizacije.

Promet

Glavne luke nalaze se na zapadnoj obali otoka Trinidada, u zaljevu Praia. Prema robnom prometu najveće su luke Point Lisas (13,2 mil. t, od čega izvoz 10,5 mil. t, 2004), Point Fortin (8,0 mil. t, uglavnom izvoz), Pointe-à-Pierre (8,0 mil. t), Point Galeota (2,2 mil. t) i Port of Spain (1,8 mil. t). Najveća trgovačka i putnička luka Tobaga je Scarborough. Cestovna mreža, duga 8320 km (1999; asfaltirano 51%), najgušća je u zapadnom priobalju Trinidada. Željezničke pruge (prva je bila otvorena 1859) ukinute su 1968. Međunarodne su zračne luke Piarco na Trinidadu u blizini Port of Spaina i Crown Point na Tobagu.

Novac

Novčana je jedinica dolar Trinidada i Tobaga (TT$; TTD); 1 dolar = 100 centa.

Povijest

 Isprva su otoci bili naseljeni indijanskim plemenima doseljenima iz Južne Amerike, Trinidad onima iz skupine Arawak, a Tobago plemenima iz skupine Karibi (Karaibi). Iako je Kristof Kolumbo za Europljane otkrio Trinidad već 1498., Španjolci su ga zaposjeli tek 1532. Ubrzo su bili iskorijenjeni autohtoni stanovnici zbog epidemija bolesti ili deportacije na rad na veće karipske otoke. Pod španjolskom vlašću otok je ostao slabo naseljen sve do 1770-ih kada ondje dolaze francuski doseljenici koji zasnivaju plantaže šećerne trske na kojima se od tada temeljilo gospodarstvo otoka. Pobijedivši udruženu francusko-španjolsku flotu kraj São Vicentea 14. II. 1797., Britanci su okupirali Trinidad, koji im je formalno pripao Amienskim mirom 1802. Na plantažama su radili robovi iz Afrike, čiji su potomci danas većina stanovništva, a nakon ukidanja ropstva 1833. doseljeni najamni radnici s Indijskoga potkontinenta (više od trećine stanovništva). Poput susjednoga Trinidada, K. Kolumbo je 1498. došao i do Tobaga. Unatoč tomu, europske države (Nizozemska, Vojvodstvo Kurlandija, Engleska i Francuska) su ga pokušale kolonizirati tek od 1628. te je otok ponajprije služio kao uporište nizozemskih, engleskih i francuskih gusara. Premda je 1763. pripao Velikoj Britaniji, Francuzi su ga zaposjedali 1781–93. i 1802–03. Od 1814., kada je formalno potvrđena britanska vlast, do 1889. Tobago se nalazio u sastavu britanske kolonije Windward Islands (Privjetrinski otoci), a potom je s Trinidadom postao dio kolonije Trinidad i Tobago, koja je 1925. dobila ograničenu samoupravu, a 1958–62. bila je u sastavu Zapadnoindijske Federacije (vojna baza SAD-a na području Chaguaramas održana je do 1962). Neovisnost Trinidada i Tobaga (u okviru Commonwealtha) proglašena je 31. VIII. 1962. Eric Williams, šef dotadašnje autonomne vlade (od 1956) i lider Narodnog nacionalnog pokreta (PNM), vodeće političke snage od sredine 1950-ih, postao je prvi premijer neovisne države te je na položaju ostao do smrti 1981. kada ga je naslijedio George Chambers. Nakon ljevičarskih nemira 1970. bilo je uvedeno izvanredno stanje, a tijekom 1970-ih bio je aktivan pokret za neovisnost Tobaga. Država je 1973. bila među utemeljiteljima Karipske zajednice, a republika je proglašena 1. VIII. 1976. Do smjene vlasti došlo je 1986. kada je na izborima pobijedila Nacionalna alijansa za obnovu te je njezin lider Arthur Robinson postao premijer. U srpnju 1990. nije uspio pokušaj državnog udara pobunjenika iz redova radikalnih crnačkih muslimana. PNM je ponovno bio na vlasti s premijerom Patrickom Manningom 1991–95. i 2001–10., a 1995–2001. premijer je bio vođa Ujedinjenog nacionalnog kongresa (UNC) Basdeo Panday. Koalicija pod vodstvom UNC-a pobijedila je na izborima 2010., nakon kojih je premijerka postala Kamla Persad-Bissessar. Na izborima 2015. ponovno je pobijedio PNM te je njegov vođa Keith Rowley postao premijer, a PNM ostaje na vlasti i nakon izbora 2020. Rowley se u ožujku 2025. povukao (na čelu stranke i vlade naslijedio ga je Stuart Young), potom je na izborima u travnju pobijedio UNC te se na premijerski položaj vratila liderica te stranke K. Persad-Bissessar.

Politički sustav

 Prema Ustavu od 1. VIII. 1976 (dopunjen nizom amandmana), Trinidad i Tobago je republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga članovi parlamenta za mandat od 5 godina; može biti biran uzastopno najviše dva mandata. Izvršnu vlast obnaša kabinet (vlada) na čelu s premijerom. Predsjednik republike za premijera imenuje onog člana Predstavničkoga doma koji ima većinsku podršku Doma. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Predstavničkoga doma (House of Representatives), s 41 zastupnikom koje biraju građani na općim izborima većinskim sustavom, i Senata (Senate), s 31 senatorom, koje imenuje predsjednik republike (16 na prijedlog premijera, 6 na prijedlog vođe oporbe, a 9 samostalno). Mandat je parlamenta 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obnašaju Vrhovni sud, koji se sastoji od Visokoga suda i Prizivnoga suda te niži sudovi. Predsjednik republike imenuje predsjednika Vrhovnoga suda temeljem konzultacija s premijerom i vođom oporbe te ostale suce na prijedlog posebne sudačke komisije. Administrativno se Trinidad i Tobago dijeli na jedan okrug (Tobago) te 7 regija, 2 grada i 5 općina (na Trinidadu). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 31. kolovoza (1962).

Političke stranke

Narodni nacionalni pokret (People’s National Movement – akronim PNP), osnovan 1956., stranka je centra. Osnovao ju je i do smrti 1981. vodio Eric Williams, prvi premijer nakon stjecanja neovisnosti 1962. Stranka je bila na vlasti do 1986. te ponovno 1991–95., 2001–10. i 2015–25. Na izborima 2025. druga je po broju zastupnika i potom vodeća u oporbi. Ujedinjeni nacionalni kongres (United National Congress – akronim UNC), osnovan 1989., stranka je lijevoga centra (ima znatnu podršku u indijskoj etničkoj zajednici). Nastala je nakon rascjepa u tada vladajućoj stranci NAR-u. Na vlasti je bila 1995–2001. te 2010–15. Na izborima 2025. osvaja apsolutnu parlamentarnu većinu i vraća se na vlast. Nacionalni savez za obnovu (National Alliance for Reconstruction – akronim NAR), liberalna stranka osnovana 1986. Bila je na vlasti 1986–91. Nakon niza slabih izbornih rezultata (od 2001. nije više bila zastupljena u parlamentu) stranka je raspuštena 2005.

Citiranje:

Trinidad i Tobago. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/trinidad-i-tobago>.