Toulouse-Lautrec [tulu:'z lotʀε'k], Henri de, francuski slikar i grafičar (Albi, 24. XI. 1864 – dvorac Malormé, 9. IX. 1901). Podrijetlom iz plemićke obitelji; bogalj od djetinjstva, zakržljalih nogu zbog pada s konja, bio je osuđen na mirovanje. Prve poduke iz slikarstva primio od crtača konja Renéa Princeteaua, potom je studirao u Parizu kod Léona Bonnata (1882) i Fernanda Cormona (1883–84). Otvorio je vlastiti atelijer na Monmartreu, gdje je u ulju, pastelu i gvašu bilježio prizore iz života pariškoga polusvijeta, kabareta i kavana, često lascivna i erotskoga sadržaja, razvivši stil neovisan o onodobnim strujanjima. Pod utjecajem impresionista, osobito pastela E. Degasa (Kontesa Toulouse-Lautrec, 1883), i višebojnoga japanskog drvoreza rasvijetlio je paletu, a prostor je oblikovao čistim plošnim bojama i ekspresivnim linijama (Moulin Rouge, 1892). Od 1892. bavio se litografijom u boji; tu je tehniku doveo do vrhunca (Jane Avril, 1893; ciklus Elles, 1896; Aristide Bruant, 1898), što je utjecalo i na njegova kasnija ulja (Engleskinja u kavani Star u Le Havreu, 1899). Izrađivao je karikature i psihološki pronicave portrete (Modistica, 1900; Oscar Wilde, 1895). Bavio se ilustracijom knjiga (Georges Clemenceau: Au pied du Sinaï, 1898; Jules Renard: Les Histoires naturelles, 1899). Njegov opus uz značajnu likovnu ima i povijesnu vrijednost jer je otvoreno i bez hipokrizije zabilježio život i moral određene sredine i razdoblja. Svojim je stvaralaštvom snažno utjecao na G. Seurata, V. van Gogha i mladoga Picassa, a kao začetnik modernoga ilustriranog plakata na slikarstvo Jugendstila.
