Toscanini [toskani:'ni], Arturo, talijanski dirigent (Parma, 25. III. 1867 – New York, 16. I. 1957). Čudo od djeteta, učio je glazbu (violončelo, glasovir, kompozicija) od svoje devete do osamnaeste godine na Konzervatoriju u Parmi. Dirigentsku karijeru započeo je velikim uspjehom 1886., kada je kao zamjena dirigirao napamet Verdijevu Aidu za turneje u Rio de Janeiru. Nakon djelovanja u različitim talijanskim kazalištima, 1898. postao je prvi dirigent milanske La Scale, operne kuće s kojom je ostao povezan cijeloga života. Drugo je važno mjesto Toscaninijeva djelovanja bio New York, gdje je proveo 25 godina kao glavni dirigent Newyorške filharmonije i orkestra NBC-a. Tijekom 70-godišnje karijere ostvario je mnogobrojne iznimno uspjele turneje s različitim orkestrima po Europi, Izraelu, Egiptu, te Sjevernoj i Južnoj Americi. Cijeli je život očitovao naglašeno domoljublje i odbojnost spram totalitarnih režima, što je povremeno utjecalo na njegovu umjetničku sudbinu. Praizveo je i prvi izveo u Italiji i SAD-u niz kapitalnih djela glazbene literature XIX. i XX. st. (R. Wagner, G. Verdi, G. Puccini, M. P. Musorgski i dr.). Odlikovao se izvrsnim pamćenjem, iznimnom moći koncentracije, perfekcionizmom u preciznosti i jasnoći interpretacije te snažnom osobnošću. Smatra ga se legendarnim dirigentom koji je najmarkantnije obilježio kasno XIX. i prvu polovicu XX. stoljeća, prije svega interpretacijama djela Beethovena, Wagnera i Verdija, ali i drugih skladatelja romantizma i ranoga modernizma.
