Tonković, Krunoslav, hrvatski inženjer građevinarstva (Novska, 7. VI. 1911 – Zagreb, 3. IV. 1989). Diplomirao 1935. na Građevinskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Radio u projektnom uredu Prve tvornice vagona, strojeva i mostova u Slavonskom Brodu (poslije »Đuro Đaković«). Od 1945. bio je šef Odjela za mostove u Ministarstvu građevina NRH, a od 1947. radio je i u Inženjerskom projektnom zavodu, kada je počeo predavati na Građevinskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (poslije Građevinski fakultet). Na tom je fakultetu postao 1964. redoviti profesor za više predmeta iz područja mostogradnje. Kao stručnjak, projektirao je i gradio mostove i nadvožnjake u kamenu, armiranom betonu, čeliku i drvu (most preko Krke u Skradinu, mostovi preko Korane u Slunju, Selištu Drežničkom i Karlovcu, most preko Slunjčice u Slunju, Most slobode i Jankomirski most preko Save u Zagrebu, pokretni most preko Cetine u Omišu, željeznički nadvožnjaci u Zagrebu i dr.). Po brojnosti i kvaliteti mostova koji su prema njegovim projektima izgrađeni, te općem doprinosu domaćoj i svjetskoj mostogradnji, smatra ga se najvećim hrvatskim mostograditeljem. Objavio je mnogobrojne znanstvene i stručne radove te više od deset udžbenika. Bio je prvi građevinar koji je primio Nagradu za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1962).
