struka(e): sociologija
Tomašić, Dinko
hrvatski sociolog
Rođen(a): Smokvica na Korčuli, 23. IV. 1902.
Umr(la)o: Bloomington, SAD, 7. VIII. 1975.
ilustracija
TOMAŠIĆ, Dinko

Tomašić, Dinko, hrvatski sociolog (Smokvica na Korčuli, 23. IV. 1902Bloomington, SAD, 7. VIII. 1975). Doktorirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1926), na kojem je od 1935. bio voditelj Katedre za sociologiju i statistiku. Bavio se i publicističkom djelatnosti, bio je suradnik Zavoda za proučavanje narodnoga gospodarstva. U drugoj polovici 1930-ih bio je politički sljedbenik lijevoga krila Hrvatske seljačke stranke, zbog čega je od 1937. bio izložen napadima hrvatske desnice, pa i fizičkomu napadu usred javnoga predavanja. God. 1940. otišao u SAD; od 1943. do umirovljenja 1972. profesor sociologije na Sveučilištu Indiane. Tijekom II. svjetskog rata kraće je vrijeme bio osobni savjetnik I. Šubašića, a 1950-ih savjetnik Državnoga tajništva SAD-a za južnoslavenski prostor, voditelj nekoliko strateških istraživanja o prilikama u Jugoslaviji, voditelj istraživačkoga odjela Radio-stanice Slobodna Europa (1957–58). – S obzirom na to da su Tomašićevi tekstovi objavljeni tijekom II. svjetskog rata i nakon njega Titovu vlast opisivali kao autokratsku te zagovarali uvoz demokracije (a tijekom rata i konfederalizaciju Jugoslavije), on je već 1950. bio označen pseudoznanstvenikom »u službi hrvatske buržoazije«, a njegov je opus u poslijeratnoj hrvatskoj sociologiji ostao gotovo potpuno zaboravljen do početka 1990-ih, kada je revaloriziran i označen vrhuncem suvremene hrvatske znanosti o društvu. Tomašićev se opus može podijeliti u dvije faze. U prvoj, koja obuhvaća razdoblje do kraja 1940-ih, Tomašić je položio temelje etnokulturnoj sociologiji. Polemizirajući s J. Cvijićem, izložio je svoj model sukoba plemenske i zadružne kulture, što ga je poslije primijenio i u analizi komunističkih režima u Europi i Aziji. U knjizi Društveni razvitak Hrvata (1937) bavi se povijesnim, antropološkim i sociopsihološkim definiranjem dualnoga modela. Osporavajući tezu o superiornosti »dinaraca«, secirajući duboko patrijarhalno nomadsko-pljačkaško naslijeđe plemenske kulture, Tomašić ističe demokratičnost i egalitarnost »panonaca«, odn. zadružne kulture i zajednice. Sukob između plemenske i zadružne kulture, autoritarnosti i demokratičnosti, ratobornosti i miroljubivosti, obilježava, prema Tomašiću, cijelu hrvatsku povijest (Politički razvitak Hrvata, 1938). Od brojnih radova, nastalih u SAD-u, ističe se knjiga Ličnost i kultura u istočnoeuropskoj politici (Personality and Culture in Eastern European Politics, 1948), izvrsno primljena u američkim sociološkim krugovima. Temeljena na obilju etnografskoga i povijesnoga materijala, studija sugerira izravnu vezu između dinarskoga mentaliteta i pobjede komunizma u Jugoslaviji i istočnom dijelu Europe. Knjiga Utjecaj ruske kulture na sovjetski komunizam (The Impact of Russian Culture on Soviet Communism, 1953) zamišljena je kao analiza »međuutjecaja ličnosti, kulture, socijalne strukture i ideologije«, a u Nacionalnom komunizmu i sovjetskoj strategiji (National Communism and Soviet Strategy, 1957) kritički je analizirao titoizam.

Citiranje:

Tomašić, Dinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/tomasic-dinko>.