Tisuću i jedna noć (arap. Alf layla wa-layla), arapska zbirka bajki, šaljivih i poučnih pripovijesti, legendi i anegdota, a u mnoge su priče umetnuti i stihovi. Začetak joj je perzijska knjiga bajki Tisuću priča (Hezār efsāne), kojoj je izvor u indijskoj književnosti, a u IX. st. bila je u Bagdadu prevedena na arapski jezik pod naslovom Tisuću noći (Alf layla) i stekla veliku popularnost. Zbirka je povezana okvirnom pričom o perzijskom vladaru Šāhrijāru koji, razočaran zbog nevjere prve supruge, ubije svaku svoju novu ženu nakon prve bračne noći. Kako bi odgodila smrt, vezirova kći Šeherezada svake mu noći pripovijeda novu priču, a pred jutro ju prekida i nastavlja sljedeće noći. U Bagdadu je zbirka bila dopunjena novim pričama, islamizirana i prilagođena arapskoj folklornoj tradiciji. Tako je nastao bagdadski ciklus, u središtu kojega je idealizirani lik kalifa Hārūna al-Rašīda. U XV. ili XVI. st. u Egiptu su u zbirku bile uvrštene nove priče, obilježene kairskim lokalitetima. Daljnjim dopunama iz različite građe, zbirka je u XVIII. st. dostigla broj od tisuću i jedne priče, a najpoznatije su o Sindbadu pomorcu, Aladinu i čudesnoj svjetiljci te o Ali Babi i 40 hajduka. Francuz J. A. Galland prvi je djelomičnim prijevodom (1704) upoznao zapadni svijet s tom zbirkom, koja je zbog svoje bajkovitosti stekla veliku popularnost i prevedena je na mnogobrojne jezike.