Terezija, sv. (poznata kao Majka Terezija, pravo ime Agnes Gonxha Bojaxhiu), albanska misionarka (Skoplje, 27. VIII. 1910 – Calcutta, 5. IX. 1997). Rođena je u katoličkoj albanskoj obitelji. Pošto je odlučila postati misionarkom u redu irskih sestara usmjerenih za misijski rad u Bengalu, 1928. u Londonu je stupila u Red sestara naše Gospe Loretske. Nakon godine novicijata, u kojem je uzela ime Terezija, postala je 1930. učiteljicom, a potom i ravnateljicom srednje škole za bengalske djevojke u Calcutti. God. 1946. napustila učiteljsko zvanje te se posvetila bolesnima i gubavcima, živeći među njima; uskoro je za to dobila privolu svojega reda u Dublinu i crkvenih vlasti u Rimu (1948). Za odjeću je odabrala bijeli sari, te se, završivši tečaj za medicinske sestre u Patni, nastanila u predgrađu Calcutte, a 1950. osnovala je družbu Sestre misionarke ljubavi kojima je svrha rad među siromašnima, bolesnima i umirućima. Utemeljila je više domova: Nirmad Hriday (za umiruće), Shishu Bavan (za djecu), Shanti Nagar (selo za gubavce) i dr. Za svoj rad dobila je Nobelovu nagradu za mir (1979); god. 2003. papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom, a papa Franjo 2016. svetom. Spomendan 5. rujna. – Danas u svijetu djeluje više od 3000 Sestara misionarki ljubavi u približno 450 domova.
