Telećan, Milivoj, hrvatski prevoditelj i hispanist (Split, 18. XII. 1940 – Split, 10. XII. 2021). Diplomirao je francuski i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1964), gdje je od 1968. do umirovljenja 2006. radio kao lektor, odnosno viši lektor na Katedri za španjolski jezik i književnost. Karijeru književnog prevoditelja započeo je prijevodima s francuskoga (Émile Zola, Radost življenja, 1974), a poslije se posvetio španjolskom jezičnom području; uz značajne pjesničke prijevode (Pablo Neruda, Iz smrti ćemo se nanovo roditi, 2004), uglavnom hispanoameričkom proznom izričaju: Miguelu Ángelu Asturiasu (Zeleni papa, 1975), Jorgeu Luisu Borgesu (Aleph, s Markom Grčićem i Albertom Goldsteinom; Izmišljaji; Opća povijest gadosti, s Anitom Vrsaljko, svi 1985; Osobna biblioteka, s M. Grčićem, 2001; Shakespeareovo pamćenje, 2002; Knjiga od snova, 2003), Álvaru Mutisu (Posljednje pristajanje starog teretnjaka, 2005; Ilona dolazi s kišom, 2007), Gabrielu Garcíji Márquezu (Pukovniku nema tko da piše, 1978; Zla kob, 1979; Patrijarhova jesen, 1985; O ljubavi i drugim nečistim silama, 1996).