Težak, Božo, hrvatski kemičar (Varaždin, 27. VII. 1907 – Zagreb, 16. V. 1980). Diplomirao kemiju (1930) na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao (1945) na Sveučilištu u Ljubljani. Usavršavao se na University Collegeu u Londonu (1930–31). Radio u Vojnotehničkom zavodu Obilićevo, pokraj Kruševca, Srbija (1932–36), zatim kao gradski inženjer u Zagrebu (1937–45). Utemeljio je Školu za civilnu zaštitu u Zagrebu, kojoj je bio upravitelj (1938–41). God 1945. bio je docent na Farmaceutskome fakultetu. Na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu zaposlio se 1946., gdje je postao prvi predstojnik Fizičko-kemijskoga zavoda (1946–77), redoviti profesor (1952–77) i dekan (1953–54). Bio je jedan od prvih organizatora kemijskih istraživanja u Institutu »Ruđer Bošković« i pročelnik Odjela fizičke kemije (1954–67), glavni urednik časopisa Croatica Chemica Acta (1953–80), Sveučilišnoga vjesnika (1954–61) te časopisâ Informatologia Yugoslavica (1969–80) i Scientia Yugoslavica (1971–80). Osnivač Referalnoga centra Sveučilišta, kojemu je bio ravnatelj od 1972. do kraja života. Pokrenuo je prvi poslijediplomski studij bibliotekarstva, dokumentalistike i informacijskih znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (1961), a zatim kao zasebni studij pri Referalnom centru Sveučilišta. Bio je inicijator i predstavnik Zagrebačke škole koloidne kemije, s nizom znanstvenih radova iz područja koloidne kemije, te fenomena taloženja i koagulacije koloida. Pridonio je organizaciji znanstveno-dokumentacijske službe Zagrebačkoga sveučilišta. Jedan od osnivača Internacionalne stalne izložbe publikacija (ISIP). Dobitnik Nagrade za životno djelo (1970). U njegovu je čast Hrvatsko kemijsko društvo 1988. ustanovilo Medalju »Božo Težak«, koja se dodjeljuje istaknutim kemičarima.