Tarik bin Zijad (arapski Ṭāriq bin Ziyād [ṭa:'riq bin zi'ja:d]), arapski vojskovođa berberskoga podrijetla (VII–VIII. st.). U službi afričkog zapovjednika Muse bin Nusajra (Mūsa bin Nuṣayr), s četom od približno 7000 vojnika (uglavnom Berbera, brojevi osciliraju i do 12 000) prešao je 711. godine u Španjolsku na mjestu koje je po njem poslije prozvano Džebel Tarik (Tarikovo brdo), odnosno Gibraltar. Pobijedivši vizigotskoga kralja Rodriga, zauzeo je Toledo, Sevillu, Córdobu, Cádiz i Málagu. Godine 712. pridružio mu se Musa bin Nusajr pa je do 715. osvajanje velikoga dijela Pirenejskoga poluotoka uglavnom bilo završeno, osim nekoliko malih kraljevstava na krajnjem sjeveru Španjolske, odakle je poslije krenula katolička rekonkista.
