Szilárd (američki engleski [si'lα:ɹd], madžarski [si'la:rd]), Leó, američki fizičar madžarskoga podrijetla (Budimpešta, 11. II. 1898 – La Jolla, 30. V. 1964). Započeo studij u Budimpešti, a završio na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu, gdje doktorirao 1923. Sudjelovao je u nizu fizikalno-tehničkih inovacija (linearni akcelerator, ciklotron i dr.). Godine 1933. pred nacistima otišao u London, a 1938. u SAD, gdje je surađivao s Enricom Fermijem na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Otkrio je da uranij može održavati lančanu reakciju (1939) i tako omogućiti izradbu atomske bombe. Bio je glavni pokretač Projekta Manhattan za izradbu američke atomske bombe, na čem je radio tijekom II. svjetskog rata. Vidjevši strahote koje atomsko oružje može počiniti, 1947. napustio je područje nuklearne fizike i počeo se baviti molekularnom biologijom. S Fermijem konstruirao prvi nuklearni reaktor s grafitnim moderatorima.
