Szabó [sα'bo:], István, madžarski filmski redatelj (Budimpešta, 18. II. 1938). Diplomirao filmsku režiju u Budimpešti 1963. Prvi cjelovečernji film Vrijeme sanjarenja (Álmodozások kora, 1964), nastao pod utjecajem francuskoga novoga vala, prelama ključne teme novije madžarske povijesti (sin sudjeluje u previranjima 1956. i razmišlja o ocu, heroju II. svjetskog rata), dok Ljubavni film (Szerelmesfilm, 1970) locira tjeskobu likova u razdoblje nakon 1956. Nakon komorne drame o ilegalcima za II. svjetskog rata Povjerenje (Bizalom, 1979), u madžarsko-njemačkim koprodukcijama režirao je trilogiju o osebujnim pojedincima suočenima s okoštalim društvenim tradicijama, izazovima moći i slave te vlastitim moralnim dvojbama; pritom se pokazao majstorom tvorbe sugestivna, melankolično-mračna ugođaja: Mefisto (Mephisto, 1981., Oscar za najbolji strani film), nadahnut sudbinom glumca G. Gründgensa, i Hanussen (1988) smješteni su u razdoblje nacističke vladavine, a Pukovnik Redl (Redl ezredes, 1985) u godine dekadencije Austro-Ugarske. Potom uglavnom režira filmove na engleskom jeziku u međunarodnim koprodukcijama: Susret s Venerom (Meeting Venus, 1991), Sunčev sjaj (Sunshine, 1999), Zauzimanje strana (Taking Sides, 2001), Biti Julija (Being Julia, 2005).