Sullivan [sʌ'livən], Louis (puno ime Louis Henry Sullivan), američki arhitekt (Boston, 3. IX. 1856 – Chicago, 14. IV. 1924). Arhitekturu studirao na Massachusetts Institute of Technology (1872–73), potom na École des Beaux-Arts u Parizu (1874–76). Jedan od začetnika moderne arhitekture u SAD-u, zaslužan za razvoj arhitektonskog izraza prikladna za nebodere čelične konstrukcije. Pripadnik čikaške škole. Djela mu se odlikuju napuštanjem dekorativnog eklekticizma u obradbi fasada te primjenom aplicirane ornamentike koja proizlazi iz funkcije i konstrukcije same građevine. Mnogobrojne radove projektirao je u suradnji s Dankmarom Adlerom; najpoznatiji su zgrada opere Auditorium u Chicagu (1886–90), jedan od prvih nebodera s čeličnom konstrukcijom Wainwright u Saint Louisu (1890–91) i neboder Guaranty Building u Buffalu (1894–95). Među samostalnim projektima (nakon 1895) izdvaja se robna kuća Schlesinger & Meyer (danas Sullivan Center) u Chicagu (1898–1904). U stručnim radovima, osobito u Autobiografiji jedne ideje (The Autobiography of an Idea, 1924), izložio je poglede na problematiku suvremene arhitekture, kojima je znatno utjecao na Franka Lloyda Wrighta, Le Corbusiera i Waltera Gropiusa.