Stojanović, Mijat, hrvatski zapisivač usmene književnosti i pučki pisac (Babina Greda, 26. IX. 1818 – Zagreb, 18. IX. 1881). Radio kao učitelj u Slavoniji i Srijemu, nastavnik preparandije te kao školski nadzornik u Karlovcu, Slunju, Ogulinu i Gospiću. Jedan od osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i njegov predsjednik (1878–81). Za učiteljevanja zapisivao je usmene priče, koje je, opširno ih stilizirajući, objavljivao u Danici ilirskoj, kalendarima i izdanjima za puk. Tiskane su u zbirkama Pučke pripoviedke (1867), Šala i zbilja (1879) te Narodne pripoviedke (1879), namijenjenoj mladeži. Književni mu je rad (pjesme domoljubne tematike, prigodnice, poslovice, zagonetke, pripovijetke) nastao pod utjecajem usmene književnosti, namijenjen poučavanju i obrazovanju puka.