Smith [smiϑ], Adam, britanski ekonomist i filozof (Kirkcaldy, Škotska, 5. VI. 1723 – Edinburgh, 17. VII. 1790). Utemeljitelj i, uz D. Ricarda, glavni predstavnik engleske klasične škole političke ekonomije, istaknuti pisac iz područja moralne filozofije. Već sa četrnaest godina upisao se na Sveučilište u Glasgowu, gdje je na nj snažno utjecao moralni filozof F. Hutcheson. Pošto je diplomirao 1740., dobio je stipendiju za Oxford, gdje je studirao na Balliol Collegeu. God. 1748. držao je na Edinburškom sveučilištu javna predavanja iz retorike i književnosti. U to je doba upoznao D. Humea. God. 1751. izabran je za profesora logike na Sveučilištu u Glasgowu, a sljedeće je godine postao profesor moralne filozofije, koja je obuhvaćala prirodnu teologiju, etiku, pravo i političko upravljanje (koje je uključivalo političku ekonomiju). God. 1759. objavio je svoje prvo djelo, glasovitu Teoriju moralnih osjećaja (The Theory of Moral Sentiments), koje je bilo dobro primljeno u europskim intelektualnim krugovima. No Smith se sve više bavio drugim područjima, posebno načelima pravne znanosti i političkom ekonomijom. Taj je rad uskoro prekinuo, prihvativši ponudu vojvode od Buccleucha da mu bude pratitelj na putovanjima po Europi za obilnu novčanu nagradu. Od ožujka 1746. do listopada 1766. boravio je u Francuskoj i Švicarskoj, najviše u Toulouseu i Parizu, gdje je upoznao istaknute francuske mislioce, kao što su V. R. de Mirabeau, A. R. J. Turgot, J. B. le R. d’Alembert, C. A. Helvetius, J.-F. Marmontel i F. Quesnay, čiji se sustav političke ekonomije, kako je Smith poslije zapisao, »najviše približio istini do sada objavljenih načela te vrlo važne znanosti«. Nakon povratka u London, dobivši od vojvode velikodušnu doživotnu novčanu potporu, Smith se sljedećih deset godina povukao u Kirkaldy, gdje je radio na svojem glavnom djelu Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda (An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations), koje se pojavilo u proljeće 1776., a koje je postalo opće poznato pod skraćenim naslovom Bogatstvo naroda (The Wealth of Nations). Posljednje godine života Smith je proveo u Edinburghu, gdje je obavljao posao upravitelja carinske uprave za Škotsku. U tom je razdoblju pripremio novo izdanje Teorije moralnih osjećaja, koje je dovršio pred smrt. Prema bilješkama jednoga studenta objavljena su 1896. njegova Predavanja o pravosuđu, policiji, dohotku i vojsci (Lectures on Justice, Police, Revenue and Arms). Nakon Smithove smrti otkrilo se da je velik dio svojih novčanih prihoda godinama anonimno uplaćivao karitativnim organizacijama.
Temeljno načelo Smithove teorije morala bilo je da su primarni objekti naših moralnih percepcija djelovanja drugih ljudi i da su naši moralni sudovi o vlastitim djelima primjena na sebe same vlastitih sudova o ponašanju naših bližnjih. Zato je osnovni problem objasniti kako sami ocjenjujemo ponašanje bližnjih i kako, primjenjujući te sudove na sebe, oblikujemo osjećaj dužnosti koji je nadmoćan drugim čimbenicima našega djelovanja. Samo vlastitim iskustvom možemo formirati ideju kako bismo u istim prilikama sami postupili i kako bismo se osjećali kada bi netko prema nama postupio na isti način. To svojstvo naše prirode da se možemo unijeti u položaj drugih ljudi i da s njima dijelimo osjećaje koje određene situacije pobuđuju, Smith naziva simpatijom ili osjećajem za drugoga. Ako želimo osigurati tuđu simpatiju ili odobravanje nužno je da svoje dobro ne gledamo u svjetlu vlastite koristi, nego u svjetlu u kojem o njem sude drugi ljudi. Naš osjećaj dužnosti ne oblikuje se prema našoj želji ili koristi, nego primjenom na sebi istih kriterija koje smo prethodno primijenili na druge. Smith ne odbacuje posve ni načelo korisnosti kao temelj osjećaja moralnog odobravanja, jer se nijedna osobina ljudskog uma ne smatra vrlinom ako ljudima nije korisna ili ugodna. On priznaje da korisnost pojačava moralnu snagu, ali ona nije glavni izvor moralnog odobravanja. Iako se ta teorija morala može smatrati pretjeranom generalizacijom, Smithova je zasluga što je postavio uvjerljivo opće načelo morala, usmjerujući razmatranje moralnih pitanja prema temeljnoj društvenoj određenosti ljudske prirode, na kojoj se temelji mogućnost općega napretka čovječanstva.
U Bogatstvu naroda Smith je pošao od postavke da postoji radikalan raskid modernoga doba s ranijim povijesnim epohama i da se povijesnim gledanjem na različite oblike u kojima se ljudsko djelovanje pojavljivalo u različitim epohama i kod različitih naroda ne mogu otkriti opća načela, koja mogu voditi politiku budućih zakonodavaca. Zato nam u području društvenih znanosti spekulacije starih filozofa mogu malo pomoći. Modernomu dobu ostalo je da istraži univerzalna načela pravde i umjesnosti, koja moraju u svim oblicima vladavine regulirati društveni poredak, svrha kojega bi bila što pravednija raspodjela koristi od političke zajednice među njezinim članovima. Napredak koji je do sada u tom smislu postignut neznatan je u odnosu na ono što se može očekivati. Kao glavni cilj svojeg istraživanja Smith postavlja uspostavu sustava političke ekonomije prema kojemu bi se upravljala politika narodâ radi poticanja rasta njihova bogatstva i blagostanja. Uvod u takva razmatranja našao je u teoriji prirodnoga poretka F. Hutchesona i u prikazu povijesti građanskog društva A. Fergusona. Smith je vjerovao da je takav sustav otkrio u sustavu prirodne slobode. To je tržišni sustav slobodne konkurencije u kojem svi akteri imaju jednaku, neograničenu slobodu izbora dobara, zanimanja, poslovne inicijative, razmjene dobara i prava, prema svojim potrebama, ukusima i interesima. Svaki čovjek, slobodno raspolažući svojim resursima, odlučuje da u vlastitom interesu proizvodi ona dobra i usluge koje može proizvesti s manje troškova nego drugi i razmjenjujući ih s drugima po načelu razmjernosti uložena rada, dobiva veću korist nego što bi mogao od proizvoda koje bi jednakim radom proizveo za svoje potrebe. Podjela rada i razmjena postaju tako izvor dodatnoga bogatstva za sve, a sloboda i stabilnost društva, koje treba jamčiti država svojim zakonima i institucijama, postaju nužni uvjeti stalnoga rasta bogatstva i napretka društva. U tako uređenom društvu izjednačuju se interesi pojedinca i zajednice, a prednosti modernog ekonomskog poretka pred starim proizlaze iz njegova slaganja s prirodnim poretkom stvari. Povijesni tijek stvari za Smitha nije prirodni tijek. Stanje društva, kakvo se na početku formiralo, kombinacija je posebnih slučajnosti i nepovezanosti ljudskih aktivnosti i takvo se produžilo daleko iza svojega primitivnog oblika, pogrješnim sustavom političkog upravljanja, koji su podržavali pojedinci i staleži, interesi kojih se nisu uvijek podudarali s javnim interesima i koji su koristili svoje prednosti u znanju i moći za očuvanje stečenih povlastica i stvaranje novih, ometanjem slobodnoga protoka rada i kapitala među različitim zanimanjima, te mjestima i državama. Tek uvođenjem liberalnih načela u upravljanju komercijalnim poslovima stvara se prirodni poredak. Smith priznaje da se sve stečene povlastice pojedinaca i staleža društva ne mogu odmah poništiti bez velikoga nasilja, pa zagovara umjerenost i mudrost u uvođenju novih načela i oblika društvene regulacije. Na toj temeljnoj koncepciji razvio je cijeli sustav političke ekonomije po njegovim glavnim aspektima i područjima: proizvodnja i podjela rada; novac, vrijednost i cijene; nadnice, profit i renta; akumulacija kapitala i investicije; uzroci različita napretka bogatstva kod različitih naroda; državni rashodi i izvori prihoda; prikaz i ocjena prethodnih sustava političke ekonomije. Vrijednost Smithova djela nije bila toliko u novosti načela koje sadrži koliko u sustavnom zaključivanju koje je koristio da ih razvije i izloži. Opće tvrdnje o prednostima slobodne trgovine mogu se naći i kod ranijih autora, ali je Smithova glavna zasluga što ih je prikazao sustavno, na strogo znanstveni način, u nužnoj povezanosti i uvjerljivosti. On se pokazao kao vrstan graditelj znanstvenog sustava, koji su potonji teoretičari mogli uzeti za uzor i osloniti se na nj u daljnjem razvijanju. Smithov počasni naziv »oca političke ekonomije« nije nezaslužen: nakon njega politička ekonomija zauzela je istaknuto mjesto među modernim teorijskim znanostima.
Golem uspjeh Bogatstva naroda može se objasniti njegovim velikim ideološkim potencijalom u rušenju staroga feudalnog poretka i poticanju društvene i ekonomske modernizacije. Taj su potencijal prepoznali mnogi liberalni reformatori širom svijeta, ali su ga prepoznali i britanski vladajući krugovi, koji su Bogatstvo naroda od početka 1780-ih propagirali kao djelo koje pruža univerzalna rješenja za sve ekonomske probleme. Iako su se povijesna relativnost i ograničeni doseg svake društvene teorije pokazali i na Smithovu primjeru, njegova je liberalna doktrina pokazala izvanrednu vitalnost, pojavljujući se uvijek kao teorijska osnova racionalizacije gospodarskih procesa, ali i kao snažno sredstvo konsolidacije velikih sustava ekonomske dominacije.
