Slavejkov [slave'jkof], Petko, bugarski književnik, prosvjetitelj i kulturni djelatnik (Veliko Trnovo, 17. ХІ. 1827 – Sofija, 1. VІІ. 1895). Pisao pod različitim pseudonimima. Službovao kao učitelj. Zaslužan kao sakupljač narodnih izrjeka i pjesama, pokretač mnogih listova, sastavljač pjesmarica i kalendara, pjesnik, publicist, javni djelatnik i folklorist. Zbog političkoga i prosvjetiteljskoga djelovanja bio je progonjen i zatvaran od osmanske vlasti te više puta protjeran zbog istupanja protiv grčkoga klera. Nakon oslobođenja (1878) bio je predsjednik Narodnoga sobranja (1880) i ministar prosvjete i unutarnjih poslova (1880–81). Prve knjige (Mješovita rukovet – Smesena kitka; Pjesmarica – Pesnopojka; Basne – Basnenik) objavio je 1852. Poemu Vojvoda Bojka (Bojka vojvoda, 1853) i druge angažirane pjesme napisao pod utjecajem Krimskoga rata (1853–56). Najpoznatija mu je poema Izvor bjelonoge (Izvorăt na belonogata, 1873). Uredio je bugarski prijevod Biblije. U bugarskoj kulturi ostavio važan trag i kao prevoditelj, filolog, autor dječje književnosti te udžbenika, geograf, povjesničar i memoarist.
