Simmel [zi'məl], Georg, njemački sociolog i filozof (Berlin, 1. III. 1858 – Strasbourg, 26. IX. 1918). U Berlinu studirao filozofiju, psihologiju, povijest i povijest umjetnosti. Privatni docent, zatim izvanredni profesor na Sveučilištu u Berlinu, od 1914. redoviti profesor u Strasbourgu. Jedan od utemeljitelja sociologije kao samostalne znanosti. Kao predmet sociologije Simmel je odredio različite oblike podruštvljavanja koji leže u temelju svih povijesnih procesa. Kao opća sociologija, ona proučava povijesni razvoj društva, kao filozofijska sociologija odnos društvenih znanosti i metafizike, te kao »formalna sociologija« društvene oblike. Društvo je rezultat interakcije među pojedincima i među grupama koja može poprimiti različite oblike u sadašnjosti i u prošlosti. Simmel je razlikovao oblike i sadržaj društvenog života. Oblici su karakteristike društva i društvene interakcije u svim epohama koji proizlaze iz individualnoga i kolektivnoga djelovanja (npr. konkurencija i suradnja, nadređenost i podređenost, jednakost i nejednakost), pri čem je bitan uvjet za uspostavljanje društvenog života u cjelini upravo ravnoteža između tih kategorija. Sadržaj društvenog života čine motivi pojedinaca, materijalni interesi, erotski nagoni, obrambeni ciljevi i sl. Simmelove ideje znatno su utjecale na američku sociologiju, posebice na čikašku sociološku školu (R. E. Park, G. H. Mead), ali i na druge autore poput G. Lukácsa, K. Mannheima, E. Blocha, W. Benjamina. Značajnija djela: Problemi filozofije povijesti. Spoznajnoteorijska studija (Die Probleme der Geschichtsphilosophie. Eine erkenntnistheoretische Studie, 1892), Filozofija novca (Philosophie des Geldes, 1900), Sociologija. Istraživanja o oblicima podruštvljavanja (Soziologie. Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung, 1908), Filozofijska kultura (Philosophische Kultur, 1911), Osnove sociologije (Grundfragen der Soziologie, 1917).
