Sillanpää [si'l:ampæ:], Frans Eemil, finski književnik (Hämeenkyrö, 16. IX. 1888 – Helsinki, 3. VI. 1964). Živio kao poljodjelac i pisac. Smatrao je da su ljudi malen, ali bitan dio prirode, a instinkt temelj ljudskih postupaka. U prvome romanu Život i sunce (Elämä ja aurinko, 1916) živote ljudi stopio je s prirodom u jedinstvenu sliku; o patnjama u građanskome ratu pisao je u romanu Ponizno nasljedstvo (Hurskas kurjuus, 1918). Najpoznatiji je njegov roman Silja (poznat i kao Rano preminula – Nuorena nukkunut, 1931), pripovijest o sluškinji Silji, njezinoj ljubavi i preranoj smrti. U realističkome romanu Čovjekov put (Miehen tie, 1932) pisao je o sazrijevanju mladoga seljaka, uspoređujući njegove životne mijene s mijenama u prirodi, a u romanu Ljudi u ljetnoj noći (Ihmiset suviyössä, 1934) o sudbinama skupine ljudi povezanih u jednoj ljetnoj noći. Romani koje je pisao 1950-ih sadrže niz autobiografskih sjećanja. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1939.
