Sidran, Abdulah, bosanskohercegovački književnik i scenarist (Sarajevo, 2. X. 1944 – Sarajevo, 23. III. 2024). Studirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je radio kao urednik u studentskom listu Naši dani, suradnik na Radničkom univerzitetu »Đuro Đaković«, od 1979. kao slobodni umjetnik te potom dramaturg na TV Sarajevo. Pjesmama se javio sredinom 1960-ih u zagrebačkom Telegramu. Nadahnut bosanskim poetskim naslijeđem, objavljuje pjesme prožete meditativnošću i duhovnošću, sa Sarajevom kao središnjim pjesničkim motivom (Šahbaza, 1970; Kost i meso, 1976; Sarajevska zbirka, 1979; Bolest od duše, 1988; Sarajevski tabut, 1993; Zašto tone Venecija, 1996; Partizansko groblje, 2011), prozu (Potukač, 1971; Prepoznavanje prirode i društva, 1982), putopise i zapise (Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva, 1996), drame i novinske tekstove. Objavio je autobiografski roman Otkup sirove kože (2011). Velik ugled stekao je scenarijima za igrane filmove Emira Kusturice Sjećaš li se Dolly Bell (1981) i Otac na službenom putu (1985); za oba je nagrađen Zlatnim arenama za scenarij na filmskom festivalu u Puli. Pisao je scenarije za filmove Slobodana Praljka (Jegulje putuju u Sargaško more, TV film, 1979; Povratak Katarine Kožul, 1989), Ademira Kenovića (Kuduz, 1989; Savršeni krug, 1997) i Benjamina Filipovića (Praznik u Sarajevu, 1991). Izabrana djela u pet svezaka izdana su mu 2004. Bio je redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2008.
