Seissel [sa'jsel], Josip, hrvatski arhitekt, urbanist i slikar (Krapina, 10. I. 1904 – Zagreb, 19. II. 1987). Diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1929), radio u Odsjeku za regulaciju grada Zagreba, bio ravnatelj Obrtne škole. Nakon 1945. radio pri Ministarstvu građevina, a od 1965. bio profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. redoviti član JAZU (danas HAZU). Autor više detaljnih urbanističkih rješenja, a kao član Radne grupe Zagreb (1932–35) surađivao je na projektiranju Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Projektirao jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu (1937). Nakon 1945. sa suradnicima je izrađivao urbanističke planove Nikšića, Sveučilišnog i Pionirskoga grada u Zagrebu, studije regija (Makarska, Šibenik i Mljet), a samostalno planove za groblje Miroševac u Zagrebu, Novo groblje u Novom Sadu, uređenje Plitvičkih jezera i parka Maksimir u Zagrebu, spomen-područja Dotršćina u Zagrebu i dr. Od 1921. bavio se slikarstvom pod pseudonimom Jo Klek. Pripadao je avangardnoj skupini oko časopisa Zenit s kojom je izlagao u Beogradu, Bukureštu i Moskvi 1924. Njegovi eksperimenti s geometrijskim oblicima i bojama ubrajaju se među prve pojave apstrakcije u hrvatskom slikarstvu (kolaž Pafama, 1922). Od 1930-ih slikao je nadrealističke crteže ispunjene tjeskobom i zloslutnim predviđanjima, a u ratnim godinama bilježio fantazmagorična stanja strepnje i straha. U crtežima nastalima nakon 1945. u duhu nadrealističke poetike stvarao je imaginarne vizije svijeta prirode (Vrtovi mora). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1969).
