Schwartz [švaʀc], Laurent, francuski matematičar (Pariz, 5. III. 1915 – Pariz, 4. VII. 2002). Školovao se u Parizu i potom Strasbourgu, gdje je i doktorirao 1943. Predavao je matematiku na fakultetu u Grenobleu (1944–45), potom u Nancyju i Parizu, gdje je bio redoviti profesor na Faculté des sciences (1953–59) i na École polytechnique (1959–80), te na Pariškomu sveučilištu do 1983. Bavio se pretežito funkcionalnom analizom, parcijalnim diferencijalnim jednadžbama i njihovim primjenama u fizici. Oko 1945. postavio je teoriju distribucija, koja je danas jedan od osnovnih okvira za proučavanje diferencijalnih operatora i velikoga dijela teorijske fizike. Prvi francuski dobitnik Fieldsove medalje (1950); bio je član francuske Akademije znanosti (od 1975). Glavno djelo: Poopćenje pojmova funkcija, derivacija, Fourierovih transformacija i matematičke i fizikalne primjene (Généralisation de la notion de fonction, de dérivation, de transformation de Fourier et applications mathématiques et physiques, 1948).
