Schumann [šu:'man], Clara (rođena Wieck), njemačka pijanistica i skladateljica (Leipzig, 13. IX. 1819 – Frankfurt na Majni, 20. V. 1896). Kći i učenica poznatoga glasovirskog pedagoga Friedricha Wiecka. Koncertirala je od svoje trinaeste godine. Protiv očeve volje udala se 1840. za skladatelja R. Schumanna. Nastavila je pijanističku karijeru, svirajući osobito Schumannova djela, od kojih su mnoga bila njome nadahnuta. Koncertirala je u mnogim europskim glazbenim središtima i stekla znatan ugled. Godine 1878. postala je profesor glasovira na frankfurtskom Konzervatoriju. U ozračju Schumannova genija razvila je i svoj skladateljski talent. Pisala je komorne skladbe, glasovirske minijature, solo pjesme, koncert za glasovir i orkestar te kadence za Beethovenove glasovirske koncerte u c-molu i G-duru. Redigirala je Schumannova djela u izdanju nakladničke kuće Breitkopf & Härtel.
